Danas na 11. nedjelju kroz godinu  ( 13.lipnja ) u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Otočcu bilo je posebno svečano. Na svetoj misi u 9,00 sati u zajednicu krštenih primljeno je dijete iz obitelji Božičević mali Max Anton, dok u 11,00 sati u zajednicu krštenih primljeno je dvoje djece iz obitelji Brajković i Kostelac, djevojčice Ema i Klara. Svete mise služio je župnik i generalni vikar biskupije mons.mr.Tomislav Šporčić.

U svojoj propovjedi isti je kazao : Današnje evanđelje (7, 36-8, 3) jedna je od Lukinih zgoda u kojima Isus prigodom gozbe ozdravlja, naviješta Božje oproštenje grešnicima ili naučava. Žena “koja bijaše grešnica u gradu” moral je susresti Isusa ranije ili čuti da on propovijeda kako Bog radosno očekuje povratak izgubljenih sinova i kćeri. Ona iskazuje znakove izvanrednog gostoprimstva Isus, koje je uskratio domaćin Šimun, te tako ponizno i ustrajno moli javni znak oproštenja koje Isus naviješta. Farizej Šimun kao stvarni domaćin (on je pozvao Isusa na večeru) nije iskazao niti izdaleka takvo gostoprimstvo koje je bilo u tom vremenu uobičajeno. Dapače, on prigovara Isusu. Kad bi on znao, misli tko i kakva je ta žena ne bi joj dozvolio da mu se približava. On zapravo iskazuje svoju sumnju u Isusovo proroštvo, mesijanstvo. Žena vjeruje da je Isus Mesija, Božji poslanik, Spasitelj. To joj daje onu nutarnju snagu da prelazi sve moguće prigovore, prezire, osude i da iskazuje ljubav prema Isusu. Šimun umjesto da i sam iskazuje poštovanje i vjeru prema Isusu on misli na svoja “velika” djela koja on vrši ne iz vjere nego po zakonu. No, to samo po sebi ne spašava, ne opravdava.”Znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neće opravdati” (Gal, 2,20-21)

Svi su evanđelisti zabilježili kako Isus proniče čovjekovu nutrinu, kako poznaje čovjeka, ali to znanje o čovjeku Isus nikad ne koristi protiv čovjeka, već njemu u korist. Za Isusa to je put da se lakše približi čovjeku i da mu ponudi spasenje, da ga oslobodi njegovih zabluda i tereta grijeha. U Konačnici to je znanje srca, poznavanje ljubavi. Grešnici u susretu s Isusom to osjećaju, otvaraju mu se i primaju spasenje. Usporedbom o dvojici dužnika Isus želi reći da su farizej Šimun jednako kao i žena te dužnici i grešnici. Oboje su potrebni oproštenja. Isus tone kaže otvoreno, ako to jesno proizlazi iz njegove zaključne riječi Šimunu: “Šimune, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi /7,47) Na kraju Isus jasno poručuje ženi, ali i svakome od nas: “Vjera te tvoja spasila! Idi u miru“.

Euharistijsko misno slavlje uveličao je crkveni zbor predvođen prof.Brankom Bernardi za orguljama.

I.B.