Pred nama je godina novog početka, godina konsolidacije, pred nama je vrlo neizvjesna godina, treća godina krize, kriza i dalje stišće, slijedi nam dulje razdoblje fiskalne konsolidacije, ako uzmemo da je 2011. – izgubljena godina, godina propuštenih mogućnosti, promjene su nužne. Politika hitno mora slušati glas gospodarstvenika. Država mora subvencionirati zapošljavanje, smanjiti cijenu rada kroz manja davanja i poreze. Nastavak krize ili oporavak ovisi isključivo o Vladi RH. Potrebno je ukinuti sva opterećenja koja nisu u funkciji razvoja, dakle recesija se u nekim slučajevima ponavlja i u ovoj godini. U gospodarstvu se puno toga mora mijenjati, ne smije se dozvoliti da kreditni rejting države postane upitan. Po našem mišljenju u ovoj godini dotičemo dno krize, mnogim tvrtkama 2012. godina mogla bi biti i posljednja. Nužna je transparentnost, država mora prestati biti najveći poslodavac i mora postati dobar gospodarstvenik. Suvišno je ponavljati da je nelikvidnost problem. Administracija ne bi trebala biti kamen spoticaja. Usmjerimo se na rad i znanje. Zna se da država nije dobar poduzetnik. Moramo se uhvatiti posla. To je realnost : ne smijemo trošiti više nego što imamo. Postali smo arogantna i birokratizirana država.

Očekujemo rezove koji možda neće biti dovoljni. Očekujemo oštru konkurenciju u 2012. godini. Ulazak u EU donijeti će nam nove izazove, veće i regionalne agencije će opstati, a male će biti potpuno izbrisane s tržišta nekretnina. Prošireno tržište odigrati će pozitivnu ulogu, recept za uspjeh je – rad i izvoz. Očekujemo nastavak krize u Europi koja svakako obuhvaća i Hrvatsku. Ulazak u EU će nam olakšati pristup širem tržištu.

Godina 2012. godina bit će slična prošloj godini, jer ne treba očekivati rast veći od jedan posto, što znači da smo u razdoblju stagnacije. Dolazi godina neizvjesnosti, čiji se pritisak očekuje od mikro- do makro razine, u kojoj se još nitko ne usudi prizvati konačan završetak krize, u kojoj nema naznaka investicijskom zamahu koji bi povukao gospodarstvo iz gliba. Neminovne su korjenite promjene. Nema razvoja na sadašnjoj antipoduzetničkoj klimi.

U Hrvatskoj je trenutno kolaps tržišta nekretnina zbog čega cijene i dalje padaju, no nema zainteresiranih kupaca. Stanje nije bolje niti u Europi. Na Španjolskoj je obali prazno gotovo 700.000 nekretnina. Cijene su im 40 posto niže nego prije dvije godine, ali kupaca također gotovo nema.

Ispuhivanje balona je proces koji je za sada strogo kontroliran od strane poslovnih banaka i kao takav će biti posljedicom odluka developera i banaka o tome koja brzina ispuhavanja maksimizira njihove poslovne interese. Brži pad cijena na stambenom tržištu bi smanjio vrijednost kolaterala u bilancama banaka za razliku pada cijene i brzine razduživanja i djelovao na smanjenje kapitaliziranosti poslovnih banaka. Navedena situacija znači i smanjeni obim poslova za građevinarsku industriju, a statistički podaci pokazuju daje gotovo 77 posto promjena zaposlenosti u građevinarstvu vezano uz stanogradnju koja je jako radno intenzivna, posebno u zadnjoj fazi izgradnje. Osim pada zaposlenosti koji je gotovo 30 posto u građevinarstvu, došlo je i do pada bruto dodane vrijednosti. Preračunamo li pad BDP-a bez sektora građevinarstva, kriza koja traje od 2008. godine bi bila dvostruko manja. Odnosno, gotovo 50 posto pada BDP-a iz 2009. se može pripisati procesu kontroliranog ispuhivanja balona na stambenom tržištu koju podrazumijeva zaustavljanje stanogradnje s ciljem rasprodaje zaliha.

Mi kao agencija okrenuli smo se stranom tržištu i kupcima iz inozemstva. Vikendice i apartmani se tu i tamo prodaju, ali stranci sada traže niže cijene i manje nekretnine. Vrijeme luksuza, kada se svaka malo bolja kuća proglašavala vilom i prodavala za više od milijun eura, definitivno je prošlost – kažu u agenciji Lika nekretnine d.o.o. iz Otočca.

Porez na imovinu vidimo ponajprije kao sredstvo financiranja lokalne uprave. On bi zamijenio dio poreza na dohodak, odnosno prirez, porez na promet nekretnina i komunalni doprinos. Primjerice, doprinos se plaća prilikom gradnje i njega građevinari nadodaju na cijenu gradnje. Njegovim ukidanjem cijena pada i imate veću kupovnu moć, a kroz porez na nekretnine dugoročno se osigurava prihod lokalnoj zajednici. Umjesto da kupac plaća puno, svi vlasnici nekretnina plaćaju po malo.Kriterij dali se nekretnina koristi ili ne nije moguć jer je to protuustavno . Kriterij prve ili slijede nekretnine također nije dobar, za što imamo primjer Italije i Grčke. Po nam jedini efikasan način oporezivanja nekretnina je oporezivanje prema vrijednosti i broju ukućana. Porez treba uvesti i pravnim i fizičkim osobama iz više razloga. Po nama dobar dio prihoda država može oporezovati u najmu stanova. U novinama i na radio postajama svi iznajmljuju stanove i to na „crnjaka“ bez prijave. Tu se okreće veliki dio kolača kojeg bi država mogla ubrati i naplatiti.

Ova nova Vlada mora napraviti strategiju razvoja tržišta nekretnina, je li uopće u prostorno-planskoj dokumentaciji lokalnih i regionalnih samouprava previše planiranih objekata/gradnje?

Nije jasno kako Vlada namjerava pokrenuti stanogradnju, ako se zna da na tržištu ovoga trenutka ima neprodanih između 10.000 do 13.000 stanova (završenih ili u izgradnji), čija ukupna vrijednost po nekim procjenama iznosi 5,2 milijarde kuna.

Nama je 2011. godina bila dobra, usmjerili smo se na inozemno tržište. Na domaćem tržištu stagnacija – na inozemnom uspjeh. Ova godina biti će puno složenija, nužno je promijeniti razmišljanje i pokrenuti se. Bojim se da kraju krize nismo ni blizu. Nova Vlada treba provesti brze reforme, ulaganje u ljude, tehnologiju i tržište. Nerealno je očekivati brzi izlazak iz krize.

Mi u tvrtki – agenciji Lika nekretnine imamo konkretne planove za ovu godinu: nova ponuda, nova tržišta, novi ljudi. Vrijeme je da se konačno „osvijestimo“ .

Ekonomisti velikih banaka predviđaju kako će ova godina donijeti značajan pad standarda građana. Ne očekuje se problem prezaduženosti, kao ni rast gospodarstva. Liberalizacija globalnih tijekova kapitala dovela je do velike mobilnosti kapitala, investitori više nisu ograničeni na svoju državu, regiju ili kontinent i podjednako jednostavno ulažu od Argentine do Zimbabvea. Kapital skače i bježi iz države u državu, s kontinenta na kontinent, tražeći najbolji odnos rizika i prinosa. Nervoza kapitala potpomaže stvaranje tzv. boom-bust ciklusa – niza mjehura, odnosno brzorastućih balona, koji ubrzo pucaju, nakon kojih dolazi do kontrakcije i recesije. Kod nas je stvoren nekretninski mjehur, u kojem su cijene nekretnina nevjerojatno rasle, što je potpomognuto i međunarodnim kapitalom, koji je pristizao sa svih strana, želeći i svoj dio kolača. Zavladala je nezaustavljiva pohlepa, prekomjerno su napuhali taj balon, koji je spektakularno pukao i nastala je financijska kriza, koja se prvenstveno odrazila na bankarski sektor, jer je on bio prva karika u lancu financiranja, a potom i na tržište nekretninama. Dakle, ne može se očekivati da će Hrvatska isplivati iz krize prije Europe, a rješenje europske krize se zasigurno neće dogoditi ubrzo. Financijska tržišta traže brzi odgovor, jer dugovi svakodnevno stižu na naplatu, a novca nema, no politički procesi daleko su sporiji od financijskog tržišta, koja su navikla reagirati u mikrosekundama. Kamatne stope će porasti i smanjiti će se inozemni priljevi novca. Vrijeme povoljnih kredita je završeno. Porast će cijene energenata: struje i plina.

Previše je u Hrvatskoj onih koji svojeg doma i nemaju, a ako misle da ga imaju zapravo ga otplaćuju banci. Mnogi su na rubu da izgube stanove i kuće. Suluda trka za bankarskim profitom učinila je ne samo da banke u svojim trezorima drže hipoteke na kuće i stanove stotine tisuća Hrvata nego u šakama previsokih kamatnih stopa drže njihove budućnosti na rok od trideset godina. Odgovorni za to nisu samo oni koji su se u to upustili, nego i više, oni koji su to dopustili.

Tko je hrvatskim obiteljima zapriječio put do vlastitih kvadrata ?

( J.C.)