Gospić su mnogi kudili i hvalili. Kroz prozu i poeziju, glazbu i napjeve. Pri tome je nebrojeno puta veličana hrabrost hrvatskih branitelja, njihova zasluga za slobodu koju mi mlađi danas uživamo. Istina, danas neka važna mjesta u gradu zauzimaju ljudi koji po ratnim zaslugama ne bi mogli niti prijeći cestu kod table Gospić, dok su neki ravnatelji, direktori ili članovi nadzornih odbora postali ljudi koji s tim poslovima veze nemaju.
Vjerojatno je u tom smislu išla pjesma koju su gospićki maturanti na koncu škole glasno pjevali kod fontane na Trgu Stjepana Radića:“Tuga i jad, to je naš grad“! Svakako su pri tome mislili na činjenicu rapidnog smanjenja broja stanovnika, nemogućnost zapošljavanja, napuštanje svojega grada i brojnih praznih obećanja kojima nas lokalna politika uporno zasipa. A kada netko o tome napiše i objavi poneko slovo, odmah je na „crnoj listi“..
Sve ovo beznađe su, osim maturanata, dobro opisali i kreatori ove torbe. „Ruglo i pelda“! Prozvani će se u nekim elementima teksta svakako prepoznati. Nadamo se i uvrijediti jer istina najviše boli!!!
L.O.
