(Iz 11, 1-10;Ps 72, 1-17;Rim 15, 4-9;Mt 3,1-12)

U prvom čitanju 2.nedjelje došašća prorok Izaija  kroz usporedbu s mladicom i panjem želi poručiti kako očekivani spasitelj dolazi. Nije rijetkost da je govor proroka bogat usporedbama. Izaija jasno poručuje:“Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit iz njegova korijena.“Ime Jišaj u prijevodu sa latinskog znači čovjek Božji. On je otac kralja Davida iz Betlehema. Riječju „mladica“Izaija aludira na Isusa koji je jedan od potomaka roda Davidova. Prorok dakle, jasno precizira odakle dolazi spasitelj. U židovskoj službenoj religiji svaka obitelj je smatrala da njihov prvorođenac može biti Mesija. Zato Izaija i govori odakle dolazi pravi Mesija kako nada naroda u njegov dolazak ne bi splasnula. Bilo je i ljudi u Izraelu koji su za sebe tvrdili da su Spasitelji, ali je vrijeme pokazalo da su varalice. Opasnost je da Isusa shvatimo kao političkog Spasitelja poput Jude koji ga je izdao.

Neki, naime, tumači Svetog pisma smatraju da ga je Juda izdao jer su se njegova očekivanja u Isusa kao političkog Mesiju izjalovila, pa je počinio samoubojstvo, kad je razočaran vidio da su ga prvaci naroda osudili na smrt.

Našu vjeru i sigurnost da je Isus Spasitelj potvrđuju proroci. Na njemu su se ispunila sva proročanstva i zato možemo biti mirni, ako mu povjerujemo. Izaija dalje govori kako će Mesija na sebi imati sedam darova Duha Svetoga. Duh Sveti je snaga koja će se pokazivati u životu budućega Spasitelja.

Kako je Isus pokazivao tu snagu Božju? Ozdravljao je bolesne, tješio tužne itd. Narod je za Ivana Krstitelja mislio da je Spasitelj. Zato im se on obratio na rijeci Jordan i rekao „Nisam ja onaj za koga me vi smatrate.“Kad je k njemu došao Isus da ga krsti, iz oblaka se čuo glas Boga Oca, koji je potvrdio da je on Spasitelj.

Duh Božji, božja snaga, spustio se na Isusovo rame naočigled sveg naroda. Vidite, to je zapravo rekao i prorekao Izaija, kad je kazao da će na njemu Duh Gospodnji počivati. Spasiteljeva zadaća jest donijeti za svakoga pravedan sud, a ne po viđenju i čuvenju. Da li ste se kada kao ljudi zapitali kad nešto o nekom govorim i sudim, da li Bog toga čovjeka možda gleda drugačije? Bog ne sudi po onome što netko priča ili po onome što čuje, nego gleda u srce. Zato su i najveći griješnici postali pravednici, jer kad ljudi osude, Bog ne.

Postoji jedna narodna izreka: „Čovjek snuje, a Bog određuje.“. Još je u ovom čitanju nešto zanimljivo, kako će „u onaj dan Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci će željno tražiti i prebivalište njegovo bit će slavno.“ Ova rečenica upućuje na to kako prorok u svom viđenju vidi i odjek rođenja Spasitelja među svim narodima. I zaista danas nema naroda koji ne slavi Božić, jer rođenje Isusovo „dignuto je kao stijeg nad sve narode.“

Proroci su znali svojim pronicavim pogledom uočiti Božje pothvate i to očitovati narodu. Psalam govori kako Spasiteljev dolazak ujedno donosi i pravdu potlačenima i siromašnima. Ono što će biti obilježje vremena kad se pojavi je pravda i veliki mir. Doista mislim da se Bogu od svih grijeha najviše gadi nepravda.

U drugom čitanju apostol Pavao govori kako je Bog djelovao u prošlosti. Biblija nas uči čitati povijest. Vjerujemo da on i danas djeluje. Nadamo se da će on i sutra zahvaćati u našu povijest.

U Evanđelju središnji lik jest Ivan Krstitelj. On je posljednji prorok Starog Zavjeta. Njegova zadaća je bila pripraviti narod za Spasiteljev dolazak. U svom govoru poziva na promjenu života. Odjeća mu odražava skromnost i isposnički način života. K njemu su dolazili farizeji i saduceji koji su bili prvaci i vođe naroda. Tko su bili saduceji i farizeji? Ugledni Židovi i vođe.Farizeje Isus često naziva dvoličnjacima, a saduceje proziva zbog njihove nevjere u zagrobni život. Mogli bismo reći da su farizeji dvoličnjaci koji jedno pričaju, a drugo rade iza leđa. Saduceje bismo mogli usporediti sa današnjim materijalistima i s ljudima koji ne vjeruju u ništa nematerijalno.

Znakovito je i to što svi oni dolaze, jer se žele obratiti, tj. okrenuti Bogu, ali Ivan ih nije pohvalio, nego dapače ih osuđuje. Kao da želi reći da njihova nakana da se obrate nije iskrena i temeljita, te ne proizlazi iz srca, nego im je cilj umaći od Božje srdžbe, a kad ona prođe nastaviti po starom.

Ivan smatra da oni nisu iskreni vjernici, jer u njihovom se životu ne vide dobri plodovi, te im zato i veli da „ne donose rod dostojan obraćenja“.

Nasuprot Ivanovu mišljenju oni sebe smatraju pravim vjernicima, jer su po vjeri potomci Abrahamovi. Smatraju da je Abraham i njih opravdao pred Bogom svojom osobnom vjerom. Kod njih je problem što ne donose plodove te Abrahamove vjere. Svima onima koji ne žive po vjeri, Ivan Krstitelj u došašću poručuje: ako vi nećete živjeti po vjeri i donositi plodove vjere, Bog će podići iz kamenja one koji hoće. Nitko dakle nije Božji po tijelu, nego mora donositi dobre plodove u svome životu. Sveti Jakov apostol je rekao: „Vjera bez djela je mrtva.“ Onima koji vjeruju, a ne čine, Ivan poručuje: „Već je sjekira položena na korijen stablima.“ Svako, dakle, stablo koje ne donosi dobra roda, sječe se i u oganj baca…a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.

Zato Vam želim da ovo došašće iskoristite kao vrijeme u kojem ćete biti bolji vjernici.

I.G.