U Starom zavjetu “grijeh” je često sinonim za “dug” pred Bogom i bližnjim i zato se govori o otpuštanju grijeha. Luka prikazuje Isusa kako oprašta grijehe , ali kad želi sažeti puni plod cijelog Isusova djelovanja koji učenici trebaju naviještati, upotrebljava izraze o otpuštanju ljudskih dugova pred Bogom. Po svome što Isus jest i što je učinio, izbrisao je dug krivnje u koju ljudi zapadaju svojim zlim postupcima. Luka također voli pojmove “obraćenja” i “kajanja” više od ostalih evanđelista. Tako imenicu “obraćenje” upotrebljava u svom evanđelju pet puta, a u Djelima apostolskim 6 puta, dok glagol “obratiti se” upotrebljava devet puta u evanđelju i pet puta u Djelima. On u svojim spisima upotrebljava i izraz “kajati se” (epistrefein) koji prvenstveno znači promijeniti pravac kretanja, obratiti se, pristati uz Krista. Kod njega je obraćenje sinonim za pristajanje uz Isusa, vjera u Krista raspetog i uskrslog. Takva obraćenička vjera moguća je zato što je Krist uskrsnuo. “Ono što je Krist donio svojom mukom, smrću i uskrsnućem i omogućio darom Duha, biva dostupno ljudskim bićima – po Lukinu uvjerenju – vjerom, kajanjem, obraćenjem i krštenjem”.

Prvo čitanje današnje nedjelje je iz Djela apostolskih poziv je na obraćenje.Život nas kršćana trajno je obraćenje. Svako razdoblje našega života ima se očitovati kao smrt starim navikama i napredak u novom životu koji je Krist donio svijetu. Na početku 3. poglavlja Djela apostolskih prikazano je kako se čovjek hrom od rođenja obratio Petru i Ivanu pred hramskim vratima, kad su išli na molitvu u tri sata popodne. Petar mu je odgovorio da nema srebra i zlata, ali daje ono što ima: “U ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!” (r. 6). Bolesnik je odmah ustao, ljudi se strčali, a Petar u prigodnom govoru rastumačio da to čudo nije učinio svojom snagom ili pobožnošću nego snagom uskrslog Krista.
Naš odlomak je sržni dio Petrova govora nakon ozdravljenja hromog. To je misionarski govor upravljen Židovima u kojem prvak apostola nije morao puno tumačiti Isusovo javno djelovanje, jer su povijesni slušaoci to uglavnom znali. Nije se puno zadržao ni na Isusovoj muci i smrti. On snažno naglašava uskrsnuće Isusovo, jer nisu svi mogli vidjeti uskrslog Krista. Cilj je misionarskog govora navijestiti spasenje u Kristu raspetom i uskrslom te pozvati ljude na vjeru. To čini Petar.
Svjestan da nastupa pred sunarodnjacima koji prihvaćaju starozavjetnu objavu, Petar zove Boga Bogom Abrahamovim, Izakovim, Jakovljevim, Bogom otaca. To je i Bog koji se u povijesti objavio patrijarsima, s njima sklopio savez i traži da mu svi članovi njegova savezničkog naroda budu vjerni. Bog otaca proslavio je svoga slugu Isusa. Isus je Sluga patnik, u svemu vjeran Bogu i to ga je dovelo do sukoba s vjerskim poglavarima naroda koji su na svoj način shvaćali i tumačili objavu. Bog ga je proslavio uskrsnućem.
Petar dalje podsjeća povijesne slušatelje u Jeruzalemu da su se odrekli sluge Božjeg Isusa te ga preko poglavara izručili rimskom upravitelju Pilatu koji ga je dao pogubiti smrću na križu. Petar nadalje zove Isusa Svecem i Pravednikom. Evanđelisti su zabilježili kako su đavli u opsjednutim bolesnicima Isusa zvali Svecem sluteći da je on obećani Mesija koji se u svemu ravna prema volji Božjoj , (usp. Lk 4, 34; Mk 1, 24; Iv 6, 69). Isus je pravednik koji u svemu ostaje vjeran Bogu, pravednik u religioznom smislu riječi. Ovo su dva mesijanska naziva koji su za djelovanje Crkve među Židovima puno značili. Petar u nastavku zove Isusa Začetnikom života, što zapravo znači vođa u život vječni. Podloživši se nasilnoj smrti i doživjevši uskrišenje on je postao Začetnik života. Petar i ostali članovi zbora Dvanaestorice svjedoci su Isusova uskrsnuća. Zato se osjećaju sretnima što mogu naviještati oproštenje snagom uskrslog Krista. Petar zove na kajanje i obraćenje. Kajanje (metanoia) je promjena mišljenja na temelju nove spoznaje, odustajanje od dosadašnjeg uvjerenja i ponašanja koje je izlazilo iz takvog uvjerenja.
Obraćenje (epistrefein) je pristajanje uz nešto novo. Povijesni slušaoci Petrovi trebali su se pokajati za osudu Isusa i obratiti se Isusu kao Začetniku života. U ovakvom obraćenju uključena je vjera i krštenje na Isusa.

Drugo čitanje jest iz Prve Ivanove poslanice. Sveti pisac zove povijesne čitaoce i nas današnje slušaoce “dječice moja”, a u cijeloj poslanici govori više puta da se “djeca Božja zovemo i jesmo” (3, 1). Sveti pisac zajedno s povijesnim naslovnima član je Crkve i u tom smislu jednak sa svima. Međutim, snagom starješinske službe on je duhovni otac kršteničke zajednice i zato pripadnike naziva svojom dječicom, spreman da ih u vjeri podrži i pouči.
“Pišem vam da ne griješite više” zapravo znači “da prestanete griješiti”. To je poticaj krštenicima da ostave nemoralne navike iz vremena poganskog života. Dostojanstvo Božje djece je nezasluženi krsni dar, ali se to dostojanstvo treba zahvalno čuvati dosljednim ćudorednim životom.
Budući da je sveti pisac odmakle dobi, iz iskustva zna da čovjek u svojoj slabosti griješi. Svjestan ljudske urođene sklonosti na grijeh, on tješi: “Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca, Isusa Krista, Pravednika”. Za “zagovornik” u grčkom izvorniku stoji Parakletos, a to je kod Grka onog vremena bio zaštitnik malodobne djece koja ostanu bez roditelja. Paraklet je bio i advokat koji brani optuženog na sudskom procesu. Isus je prema Ivanovoj tradiciji prvi Paraklet, a Duh Sveti kojega on nakon proslave šalje Crkvi je drugi Paraklet. U svom proslavljenom stanju Isus je “pomirnica za grijehe naše i cijelog svijeta” (r. 2). On je veliki svećenik u vječnoj slavi koji zasluge svoje smrti i uskrsnuća neprestano prikazuje Ocu nebeskom za svoju ljudsku braću i sestre.
Da bi nas uskrsli Krist zagovarao kod Boga, potrebno je da vršimo njegove zapovijedi. Polemizirajući s gnosticima koji su čeznuli za mističnim znanjem i propovijedali da samo znanje usrećuje, sveti pisac kaže: “Tko veli: ‘Poznajem ga’ a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine” (r. 4). Nikakvi mistični doživljaji i teološko znanje ne mogu ispričati od moralnih obaveza.

Evanđelje današnje nedjelje je po Luki. U naš današnji odlomak uvršten je završni redak zgode s dvojicom učenika iz Emausa. Oni su prepoznali Isusa u tumačenju Riječi i lomljenju kruha. To ostaje Crkvi kroz stoljeća glavna mogućnost okupljanja oko uskrslog Krista. Zatim slijedi izvještaj o ukazanju Jedanaestorici u Jeruzalemu.
Uskrsli Krist dolazi među apostole kroz zatvorena vrata, a oni “zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha” (r. 37). Ovakvim ulaženjem Isus pokazuje da je ušao u proslavljeni i vječni život, a nije se uskrsnućem vratio u još jedan zemaljski život. To nagoviješta i neprepoznavanje od strane apostola. Isus se uskrsnućem preobrazio, lice mu je postalo u izvjesnom smislu drugačije pa ga ne prepoznaju prijatelji i suradnici. Zato traži nešto za jelo, kako bi pokazao da je zbilja on. Ovakvom prepoznavanju služi i pokazivanje ruku i nogu na kojima su ostali tragovi čavala. Onaj Isus koji je bio pribijen na križ sada je živ i , razgovara sa svojim zastrašenim učenicima.
Isus pozdravlja s “Mir vama!” To je židovski vjerski i građanski pozdrav kojim su jedni drugima željeli Božju zaštitu od vanjskih napada i unutarnju sreću. Ovaj pozdrav podsjeća na slanje Sedamdesetdvojice kojima je Isus naložio da zažele mir svakoj obitelji u čiju kuću udu (Lk 10, 5). Njima i Dvanaestorici Isus je naložio da propovijedaju kako se približilo kraljevstvo Božje (Lk 9, 2 i 10, 9). Iz konteksta svih četiriju evanđelja razvidno je da se kraljevstvo Božje približilo po Isusovu djelovanju i naučavanju. Ono se vrhunski približilo po Isusovoj smrti i uskrsnuću (usp. Lk 22, 16 i paral). Zato uskrsni pozdrav “Mir vama” više je od židovskog vjerskog i građanskog pozdrava. Njime Isus daje Jedanaestorici i svim budućim vjernicima udio na svojoj pobjedi nad grijehom i smrću. Kad to znaju i imaju, apostoli ne mogu mirno sjediti, jer se Isusova smrt i uskrsnuće tiču svih ljudi.
Zatim uskrsli Krist tumači Jedanaestorici da je njegova nasilna smrt u skladu s Božjim planom o spasenju. Spominje Zakon, Proroke i Psalme kao tri zbirke svetih knjiga kako su ih zvali Židovi Isusova i današnjeg vremena. Isus traži da učenici cijelo njegovo djelovanje gledaju u svjetlu smrti i uskrsnuća. Prije toga nisu razumjeli, a on im sada “otvara pamet” (r. 45) da razumiju Pisma. Isus kaže da je zapisano kako će “Krist trpjeti i treći dan ustati od mrtvih”. Takav citat ne postoji doslovno u svetim knjigama Izraelskog naroda, ali postoje mjesta prema kojima Bog dopušta patnju nevinih i čini je izvorom blagoslova za sve ljude. Sve Sveto pismo vodi prema Isusu i za nas kršćane treba biti tumačeno u svjetlu događaja Krista.
U ime patničkog i proslavljenog Krista “ima se propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima” (r. 48). Ovo najbolje shvaćamo u svjetlu Petrova govora pred Velikim vijećem u Jeruzalemu koje im je kao vrhovna vjerska i građanska vlast Židova zabranjivalo propovijedati Isusa: “Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha” (Dj 5, 31). Obraćenje i oproštenje grijeha je moguće zato što Bog u Kristu raspetom i uskrslom briše krivnje ljudi.
Ovakva formulacija pretpostavlja svijest grešnosti i izvjesne gladi za duhovnim vrijednostima kod Izraelaca i pripadnika ostalih naroda. Luka je kod svojih grčkih sunarodnjaka vidio takvu svijest i glad te im oduševljeno poručio da postoji rješenje u Kristu Gospodinu kao Začetniku života i univerzalnom Spasitelju. Ako u naše vrijeme otupljuje svijest grešnosti, to ne znači da su ljudi u sebi sretni. Kad sebi priušte sve što može biti nabavljeno za novac, još uvijek u njihovoj duši ostaje glad za nečim dubljim i višim. Svjedočenjem obraćenja i oproštenja u Kristu uskrslom mi kršćani nudimo odgovor na pitanje o smislu života.

Na kraju tumačenja ove Božje riječi poštovane čitatelje moram upozoriti na ljude kojima riječ iz usta izlazi poput izmeta, pa nikako da ispuste neke osobe iz svojih usta i njihov život.Narodna poslovica kaže da nije dobro dirati u izmet koji onda još više zaudara. Ja ih ovdje ne namjeravam dirati da ne bi još više zaudarali samo im dajem savjet kako da smrad prestane. U retku 45 nalazi se savjet kako mogu „pustiti vodu“. Apostoli prije nisu razumjeli što im je Krist govorio, dok je bio s njima. Neka život ljudi ne gledaju kroz grijeh i pogreške. Ako to primjene riječ Božja će im „otvoriti pamet“ pa će i smrad iz njihovih usta koji govore prestati. Ako se smrad ispušta na radio valovima, pitanje je kakvo će zagađenje izazvati u ljudskim srcima?Hoće li „pustiti vodu“ i osvježiti svoja usta odnosno hoće li im riječ Božja „otvoriti pamet“ vidjet ćemo u nastavku priče.

                                                                                                                                                             NjaM