ŠTO GOD UČINISTE JEDNOMU OD OVE
MOJE NAJMANJE BRAĆE, MENI UČINISTE!
(Mt 25,31-46)

Svetkovina Krista Kralja pada uvijek u posljednju nedjelju liturgijske  godine odnosno koncem studenoga, pred sam početak došašća ili advenata. Odabrano mjesto u kalendaru  želi vjernika podsjetiti da je Krist i njegovo nebesko kraljevstvo cilj vjerničkog zemaljskog putovanja. I došašće vjernika podsjeća na konačni dolazak Krista Kralja, na koncu svijeta. Kristovo kraljevstvo je početak i cilj cjelokupne povijesti i svakog čovjeka; prema riječima svetopisamske knjige koja se zove Otkrivenje ili Apokalipsa: “Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak.”

Svetkovinu Krista Kralja je godine 1925. godine uveo u kalendar opće Crkve papa Pio XI., a vanjski povod za to bila je proslava 1600. godišnjice prvog općeg sabora održanog u Niceji, godine 325. Puno ime blagdana je “Svetkovina Gospodina našega Isusa Krista Kralja svega stvorenja”. Ovaj blagdan doziva nam u pamet Krista koji je Gospodar povijesti i Sudac ljudskoga roda. To je smisao njegove odgovornosti i njegova kraljevstva. On je vodič svoga naroda. On će odijeliti dobre od zlih i o svima će izreći konačan sud i istinu.

U prvom čitanju iz knjige proroka Ezekijela Boga se prikazuje slikom dobrog pastira. Gospodin Bog je taj pastir koji će skupiti sve raspršene ovce nakon „oblaka i mraka“. Što dobri pastir čini sve za svoje ovce? Sam ih pase, daje im počinka u brigama života, traži one koji su odlutali od Božjeg životnog puta, povit će rane na duši ranjenim ovcama i okrijepiti umorne da idu dalje Božjim putem i tako dalje. Zadnjom rečenicom proročkoga teksta najavljuje se Božji sud među svim pripadnicima Božjeg stada. Božje je djelo u Starom zavjetu usmjereno je na dobrobit čitavog ljudskog roda. Krist brani tu ulogu pastira i to poslanje vodiča. Tko pozna svoje ljude, taj ih okuplja, brine se za njih i za njihov život. Kroz sliku dobrog pastira prorok nam poručuje:“Sve vas poznam.“ Božji je to protekcionizam koji se ne temelju samo na poznanstvu kao naše ljudske veze, nego se temelji na Isusovoj zapovijedi ljubavi. Isus me pozna, dakle, meni nitko ništa ne može! Koju vezu ja imam?No, ovdje bih se htio pozabaviti još jednim pitanjem: kako Isusovu pastirsku službu obavljaju danas koji su postavljeni u Isusovo ime odnosno dobrog pastira?Kako se odnose prema tuđem životu u svojim prosudbama? Okupljaju li i brinu li se za život ovaca? Mogu reći da se  uvijek ne radi po liku dobrog pastira, a ima i onih koji stigmatiziraju svoje ovce različitim klevetama i šupljim izjavama koje ni sami ne znaju objasniti. Tako iskrenim srcima ovaca zadaju duboke rane na duši i mnoge ovce zbog njih odlutaju sa Božjeg životnog puta zbog njih. Umjesto da vrše službu pastira oni su se prometnuli u vukove koji jedu stado i love nedužne ovce iskonstruiranim optužbama i izmišljotinama svoga jezika. Njima ovako govori Gospodin Bog:“Evo me da sudim i između ovce i ovce, između ovnova i jaraca!“ Poput ovnova, jaraca i vukova su danas oni koji obavljaju pastirsku službu, a svu svoju brigu nisu stavili u dobrobit ovaca, nego u dobar auto, standard, novac i slično te u prosudbama tuđeg života postali okrutni i nemilosrdni , „čvrstih stavova“, ledenog srca i bešćutne duše za potrebe bližnjega. Na njih se najviše odnosi ona Isusova rečenica iz evanđelja:

ŠTO GOD UČINISTE JEDNOMU OD OVE
MOJE NAJMANJE BRAĆE, MENI UČINISTE!
(Mt 25,31-46)

U psalmu psalmist pjeva o liku dobrog pastira. Opisuje pobliže odlike dobrog pastira: ne da svojim ovcama da u bilo čemu oskudijevaju, na životnim poljanama umora on sluša njihovu muku i daje njihovoj duši odmora ( a ne tovari nesnosna bremena optužbi kao farizeji), svoje ovce upravlja pravim životnim stazama evanđelja ( a ne novca, standarda, tračeva ili halucinacija), svojim ovcama pomaže unatoč zlom oku i jeziku naočigled njihovih neprijatelja. Stav vjere koji zna da je Isus dobri pastir pjeva:“dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga.“

U drugom čitanju iz poslanice Korinćanima apostol Pavao tumači posljednja vremena ovoga našega svijeta. Isus je prvi čovjek koji je uskrsnuo, a njegovo uskrsnuće je zapravo garancija života nakon smrti. Kao što je po Adamu u svijet došla smrt, tako je po Isusu došao život. Nakon što svi uskrsnu u posljednje dane ovoga našega svijeta slijedi svršetak. Bog će tada staviti sve neprijatelje pod svoju vlast, a posljednji neprijatelj koji će biti pobijeđen je smrt. Svi će ustati na život na Sudnji dan, jedni na vječnu sreću i radost, a drugi na vječnu nesreću i žalost. Krist Isus predat će kraljevstvo Ocu kad sve podloži pod svoju vlast, pa i smrt. Tada će biti svršetak i punina sveopće Crkve. Ona će tada postati kraljevstvo Božje.

Liturgijska godina završava proslavom svetkovine Krista Kralja u kojoj čitamo jedno od najljepših izvještaja iz Matejeva evanđelja – izvještaj o Posljednjem sudu koji je bio izvor inspiracije i nadahnuća mnogim umjetničkim, slikarskim i glazbenim djelima. U središtu evanđeoskog ulomka slavni je dolazak Sina Čovječjega tijekom kojega će izreći svoj posljednji sud nad svakim narodom, tj. nad svakim pravednim čovjekom od Oca blagoslovljenim i pozvanim u vječni život kao i prokletim od Oca odbačenim i poslanim u muku vječnu.

Čitajući i gotovo kao u filmskom scenariju zamišljajući posljednji sud Sina Čovječjega pitamo se tko su oni koje Sin Čovječji naziva blagoslovljenima i prokletima i tko su njegova najmanja braća s kojima se identificirao? Navedena pitanja bila su tema mnogih  promišljanja tumača koja su dovela do različitih hipoteza i interpretacija. Zbog vrlo bliske jezične sličnosti s drugim dijelovima Matejeva evanđelja (usp. Mt 18,5 i 10,42) u kojima učenici bivaju okarakterizirani kao maleni, poneki tumači su mišljenja kako se i u 25 poglavlju evanđelist obraća i govori o onima koji slijede Isusa. Međutim, kontekst izvještaja Posljednjeg suda sasvim je drugačiji. Riječ je o univerzalnosti posljednjeg suda kojemu će biti podvrgnuti ne samo Isusovi učenici, prva kršćanska zajednica, Židovi ili pogani, nego i pripadnici svih naroda. Ukoliko bi se pojam pravednici odnosio samo na Isusove učenike kako bismo u tom slučaju mogli protumačiti njihovo nesvjesno djelovanje, jer u najmanjima niti oni baš kao niti prokleti nisu prepoznali Sina Čovječjega?

Nadalje najmanja braća pojam je koji se ne odnosi samo na Isusove učenike, misionare ili na posebnu skupinu siromašnih unutar kršćanske zajednice. Najmanja Isusova braća svi su siromašni, prezreni, zaboravljeni, napušteni, marginalizirani, odbačeni, prezreni… jednom riječju svako ljudsko lice koje u sebi nosi sliku Raspetoga. Isusovo identificiranje s gladnima, žednima, strancima, golima, bolesnima i utamničenima šokantno je iznenađenje kako za one slijeva tako i za one zdesna. Kako jedni tako niti drugi nisu znali da će djela milosrđa, dobrote i ljubavi prema braći i sestrama biti jedini kriterij njihova spasenja ili propasti, jer pitanje spasenja u konačnici je pitanje ljubavi pred raspetom čovjekovom ljudskošću i dostojanstvom.

Stoga nije slučajno da se navedeni ulomak nalazi neposredno prije izvještaja Isusove muke i smrti na križu. Riječ je prije svega o jasnom znaku i pozivu upućenu ne samo prvim Isusovim učenicima, nego svakomu čovjeku. Pozivu da u vremenu koje prethodi Isusovu slavnu dolasku i koje ga dijeli od konačnog susreta s njim prepozna da je Sin Čovječji kojega očekuje Raspeti kojega se može i danas prepoznati u osobama koje poput Njega prolaze kalvarijskim putem noseći na leđima svoj križ: gladnima, žednima, golima, bolesnima, strancima, utamničenima, ostavljenima, starcima…

Svidjelo nam se ili ne Kraljevstvo Božje koje u nadi iščekujemo kraljevstvo je malenih, a susret s njim događa se upravo ovdje i sada na blatnjavim, trnovitim, krivudavim i strmim putovima gažene, ranjene i ponižavane ljudskosti.

Stoga nas današnja svetkovina Krista Kralja poziva na promišljanje o Kraljevstvu Božjemu ne kao o kraljevstvu velikih, moćnih, izabranih koje se temelji na moći, ugledu, uspjehu i prestižu. Naprotiv, poziva nas na promišljanje o Kraljevstvu Raspetoga u kojemu bivaju pozvani i blagoslovljeni maleni, tj oni koji u svojemu tijelu nose biljege Kristove muke i na svojemu licu odraz Njegova izranjenja, trnovom krunom okrunjenja i izmučena lica.

Kriterij ulaska u Njegovo kraljevstvo ne slijedi logiku ovoga svijeta, nego na opće iznenađenje svih biva utemeljen samo na ljubavi prema Isusovoj najmanjoj braći i sestrama. Nije potrebno da u svojem promišljanju odlazimo suviše daleko od svoje svakodnevice tražeći i zamišljajući Kraljevstvo negdje daleko od nas, na nedostižnim mjestima ili dalekim budućim vremenima. Dovoljno je samo okrenuti se oko sebe i na licu tolikih najmanjih koji žive i svakodnevno prolaze pored nas pogledom ljubavi prepoznati lice Raspetoga Krista i pružiti im svoju ruku koja će im pomoći ponovno se dići, prihvatiti križ života, pronaći smisao, osjetiti se dostojnim samoga sebe, života i Božje spasenjske ljubavi. Jedino na taj način živjet ćemo Kraljevstvo Sina čovječjega već sada i ovdje, te osjetiti radost susreta s Njim.

 

 

Sin čovječji (pravednicima):  dođite   blagoslovljeni   primite   Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta, jer što učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste!

Sin Čovječji (nepravednicima): Odlazite od mene  prokleti u  oganj vječni, jer što ne učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni ne učiniste!

 

Molitva na temu susreta sa Isusom u nebeskom kraljevstvu:

Gospodine, koliko puta napose tijekom dugih noći samoće i tišine razmišljam o našem susretu u Tvojem Kraljevstvu. Toliko pitanja na koja nisam nalazio odgovor koji bi moje nemirno srce ispunilo mirom i oslobodilo ga straha od vječne kazne. No, danas, Isuse, shvaćam kako sam cijelo vrijeme živio u zabludi, daleko od Tvoje istine koja mi je bila tako blizu i koju sam u svakom trenutku mogao pronaći u Tvojoj riječi. Tvoje Kraljevstvo u kojemu želim imati udjela i susret s Tobom nisu vezani uz moju daleku i nepredvidivu budućnost. Naprotiv, riječ je o tako jednostavnom življenju moje svakodnevice u kojoj Te mogu susresti nebrojeno puta i u kojoj mogu živjeti radost Kraljevstva Sina čovječjega.

Predivno je znati da ne moram čekati sutra kako bih te susreo i da se ne moram bojati za svoje spasenje, jer Te mogu susresti u svakom čovjeku koji na svojem ispaćenom, izranjenom i tužnom licu nosi odraz Tvojega lica i da je ljubav prema tvojom najmanjom braćom jedini kriterij po kojemu ću biti suđen.

Molim Te, Gospodine, oslobodi moje srce okova egoizma, zatvorenosti, brige za samoga sebe, straha i nesigurnosti kako bi iznova bilo ispunjeno ljubavlju prema svakom bratu i sestri, napose prema onima koji se nalaze na rubu svoje egzistencije, ostavljeni od svih i prepušteni samima sebi, koji se osjećaju odbačenima i zaboravljenima od svojih najbližih, društva pa čak i od Tebe. Molim Te, Gospodine, pročisti moj pogled kako bi mogao na licu brata i sestre prepoznati Tvoje izranjeno, bolju i krvlju izmučeno lice. Napose Te molim otvori moju grčevito stisnutu pesnicu kako bih mogla pružiti komad kruha i čašu vode, poviti rane i odjenuti golo tijelo mojega bližnjega. Ojačaj moje noge kako bi mogle koračati uskim, trnovitim, prašnjavim i dalekim stazama koje vode do bolesna ili utamničena brata.

Želim Te, Isuse, prepoznati na licu Tvojih najmanjih i susresti se s Tobom u njihovu srcu u kojemu si pronašao svoj dom i s kojima si postao jedno. Molim Te, Gospodine, za snagu kako bi moja želja postala moja stvarnost, a ne samo željen, snivan, ali nikada ostvaren san. Neka Tvoje Kraljevstvo bude kraljevstvo malenih već ovdje i sada kako bismo svi zajedno u našem posljednjem susretu s Tobom, sjedeći Tebi s desna začuli Tvoj glas: „Dođite blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta!“ (Mt 25,34).