Središnja tema čitanja 27.nedjelje kroz godinu jest priča o vinogradu. Božji narod prikazan je u slici vinograda za koji se Gospodin Bog brine. Taj vinograd je Crkva koja je raspršena po svemu svijetu. Što će Bog zateći kada dođe brati svoj vinograd?

U prvom čitanju prorok ističe kako je Bog razočaran sa svojim vinogradom odnosno narodom. To razočaranje vrijedi za sva vremena , pa i za nas. Izabrani narod nije ispunio Božja očekivanja. Nekada se Bog žalio na svoj narod i govorio da će uništiti svoje djelo jer nije slušao njegov glas. No, Isus će doći i spasiti svoj narod.

U psalmu u prvom retku odmah se naznačuje što je vinograd. Zato kaže:“ Vinograd Gospodnji dom je Izraelov“ Psalmist se spominje izlaska iz egipatskog ropstva kada je Bog „prenio čokot iz Egipta“, te koji se je nasadio u Obećanoj zemlji. Kad se zasadio u toj zemlji „ mladice svoje ispružio je do mora i svoje ogranke do Rijeke“. Potomstvo Izraelovo proširilo se je od Sredozemnog mora do rijeke Nil u Egiptu. Iako je Božji vinograd imao mnoge mladice, gospodar Bog srušio je ogradu razdjelnicu, koja je dijelila izabrani narod od drugih poganskih. Izabrani narod počeo se miješati ženidbama sa drugim narodima koji nisu znali za Boga Izraelova. Zato veli:“ Zašto si mu srušio ogradu da ga beru svi što putem prolaze, da ga pustoši vepar iz šume, da ga pasu divlje zvijeri?“Izabrani narod u jednom dijelu svoje  povijesti odmetnuo se od Božjeg puta. Ubijao je Božje glasnike, koje je on slao u svoj vinograd. Zato su poželjeli da sam Bog dođe s neba i obiđe ovaj vinograd. U posljednjoj kitici izabrani narod upućuje svoj zavjet Bogu da neće se više nikada odmetnuti i da će zazivati samo ime Jahve pravoga Boga, a ne poganskih idola i kumira kao drugi narodi. Zato psalmist upućuje u posljednjem retku riječi Bogu: „ Gospodine, Bože nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!“

U drugom čitanju poslanici Filipljanima apostol poziva sve da ne budu tjeskobno zabrinuti, nego da se opuste. Vrijeme je da sve prepuste Bogu izričući svoje brige i tjeskobe u molitvi. Ne samo molitvi u kojoj ću od Boga tražiti da mi nešto dade, nego i zahvalom mu se treba obraćati. Božji mir i mir duše je iznad svih misli ljudskih i svakog ljudskog razuma i mišljenja. Kad ostave svoje tjeskobne misli i brige tada će Gospodin čuvati i njihova srca u Božjim mislima odnosno Božjoj providnosti. Božja providnost nije ništa drugo nego spasonosne mogućnosti koje Bog stavlja pred svoje vjernike kada svi zatvore vrata. U srcu Isusovih vjernika neka bude samo ono što je: istinito, pravedno, časno, čisto, ljubazno…U srcu Isusovih sljedbenika neka je samo krepost odnosno sklonost prema dobroti, a ne zloći. Da li je tako danas? Ako kršćani budu svoa djela usmjeravali prema kreposti i dobroti, a ne zloći i Božji mir bit će s njima, a ne tjeskoba i ružne misli. Zato riječi aleluje kažu da je Bog svoje vjernike „ izabrao iz svijeta i da rod donose i taj rod da ostane“.  Kršćanima daje nadu činjenica da Gospodin dolazi.

U evanđelju govori se da Boga ne može nitko prisvojiti za sebe. Starješine izraelskog naroda nisu prihvatile Krista kad je došao. Bog ih izbacuje iz svog vinograda te ga predaje drugima. Danas je Božji narod svima otvoren, pa i tuđincima i poganima. I mnogi kršćani bi htjeli Boga za sebe prisvojiti. Mi možemo Bogu biti nevjerni svojom uskogrudnošću i neotvorenošću drugima. Tada će drugi zauzeti naša mjesta.

M.N.