Sir 27 i 28

30Mržnja i srdžba jednako su gnusne, i grešan ih čovjek obje u sebi nosi.

1Tko se osvećuje, njemu se Gospod osvećuje i dobro pazi na grijehe njegove. 2Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti. 3Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospoda tražiti ozdravljenje? 4Kad s čovjekom sličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe? 5On, koji je samo od mesa, goji osvetljivost, pa tko će mu oprostiti grijehe? 6Misli na konac svoj i prestani s mržnjom; sjeti se raspadanja i smrti, i vrši zapovijedi. 7Misli na zapovijedi i ne mrzi na bližnjega i na Zavjet Svevišnjega, pa oprosti krivicu.

Ps 103

1Davidov.
Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
2Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,
i ne zaboravi dobročinstva njegova:

3on ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
4on ti od propasti čuva život,
kruni te dobrotom i ljubavlju;

9Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
10Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.

11Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
12Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.

Rim 14

7Jer nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. 8Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo – Gospodinovi smo. 9Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.

Mt 18

21Tada pristupi k njemu Petar i reče: “Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?” 22Kaže mu Isus: “Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.” 23″Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. 24Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. 25Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. 26Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ‘Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ 27Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.” 28″A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ‘Vrati što si dužan!’ 29Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ‘Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ 30Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.” 31″Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. 32Tada ga gospodar dozva i reče mu: ‘Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. 33Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ 34I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima -dok mu ne vrati svega duga.

—————————————————————————————————————–

Čitanja 24. nedjelje govore o okrutnoj  stvarnosti: mržnji, srdžbi, osveti i nepravdi. Kakvo osvježenje i kakvu bi radost svijetom ponijelo evanđelje kad bismo ga mi ljudi živjeli! Nestalo bi uskogrudnosti, zavisti i sitničavosti. Bratski bismo mogli surađivati i graditi svoj život ovdje na zemlji. Ono što je danas češće slučaj mogao bih nazvati „kundačenje evanđelja ili evanđeljem“. Evanđelje se slobodno prihvaća ili ne, pretpostavlja slobodan pristanak da se po njemu živi. Ono osvaja srca Isusovim milosrđem kad se po njemu postupa. Ali problem nastaje kada današnji licemjeri počnu „ognjem i mačem“ evanđelje nametati i onima koji po njemu ne žele postupati i ravnati se u svakodnevnim situacijama pa nastaje situacija sa „prekomjernim granatiranjem“ , te „kundakom riječi Božje“ udaraju po glavama Isusove učenike, stavljajući se u ulogu „u ime Isusa“ ja te osuđujem. Takav mentalitet uzeo je maha i među našim sugrađanima, koji „jašući na tuđim manama“ svakodnevno misle da su jedini pravednici na zemlji možda kao Noa ili Abraham? Ovi današnji „pravednici“ redovito odlaze na svete mise mehanički, pričešćuju se i busaju se u prsa o svom vjerskom opredjeljenju, ali čim izađu iz sakralnog prostora, počnu daviti svojom sitničavošću svoje susjede i sugrađane svojim tračevima i svojim izmišljotinama kao onaj sluga iz evanđelja koji je za mali dug počeo daviti svoje dužnike, iako mu je veliki dug bio oprošten. U našoj sredini postoje i oni dužnici koji godinama teroriziraju svoje susjede pričama i nepravdom koju su im nanijeli, ali redovito se pričešćuju nastavljajući dalje po starom i tako već od tri do četrnaest godina. Pravi vjernik zna da mu Bog ne može oprostiti ako on sam ne oprosti nepravde koje su njemu nanesene. Pravi vjernici koji žele biti vjerni Isusovoj volji koja je zapisana u evanđelju i koji žele biti autentični kršćani, osim što ih se „kundači“, redovito im se servira da su „problematični“. Što mislite, poštovani čitatelji zašto? Jer današnji farizeji ne podnose one koji im govore istinu „u brk“ i „bez dlake na jeziku“. Današnji farizeji  jednostavno ne znaju kud će sa pravim i autentičnim  vjernicima kojima su Isusove riječi jedina norma za postupanje, pa ih u javnosti žele diskreditirati i narušiti im ugled.

Prvo čitanje poziva sve vjernike na autentičnost glede poruke o oproštenju, a ne na „kundačenje oproštenjem“ niti na „prekomjerno granatiranje oproštenjem“. Zato Isus svima poručuje koji ga žele slijediti apelirajući na njihovu slobodu da krenu putem oproštenja. Taj poziv čujem svaki dan kada krenem u svoju svakodnevicu. Ovo čitanje poziva i one neautentične vjernike,ali i neautentične propovjednike da prestanu prosuđivati druge kroz sebe i ono ja-ja-ja-ja., nego da se upute Isusovim postupanjem prema svima.

Drugo čitanje posvješćuje stvarnost kršćanskog života. Isus je početak i svršetak ljudskog života. Štogod činili k njemu dolazimo. Sve vjernike ujedinjuje uvjerenje da je naš život i smrt usmjerena na njega. Svi živimo Isusu Kristu,a oni koji žive samo sebi poručuje neka učine „kopernikanski obrat“. Pojedinci nisu, dakle, centar heliocentričnog sustava nego je to sam Isus Krist i Bog Stvoritelj!

Središnja tema današnjeg evanđelja jest opraštanje. Apostol Petar nakon one sjajne epizode sa priznanjem tko je Isus i one kada je Isusa odvraćao od nauma spasenja, ima glavnu riječ u dijalogu Crkve i Isusa. Isus govori poznatu usporedbu o dužniku u kojoj je glavna tema „urediti račune sa slugama“ i „obračunati“ dug odnosno obračunati se sa grijehom svojih slugu odnosno vjernika. Gospodar svemira pokazuje se u usporedbi veoma strpljiv prema onima koji imaju mnogo grijeha ili veliki dug. On je zapravo milosrdan posebno prema velikim i javnim grešnicima, koji raskajano dođu k njemu u poklonstvenom stavu pred njim. Problem je nastao kada je taj isti vjernik kojemu je Bog oprostio mnoge grijehe stao „daviti“ svoje bližnje, susjede i mještane za sitnice i nebitne stvari. Za one koji su nemilosrdni, okrutni i opaki  za sitnice svojih susjeda, bližnjih i mještana, Bog neće imati strpljenja, nego će ih „rasrđen predati mučiteljima dok gospodaru ne vrati svega duga“. Prema mome shvaćanju, ove posljednje riječi pozivaju da će oni koji ne oproste svojim susjedima, bližnjima i mještanima od srca završiti na mukama ako hoće gledati Božje lice u vječnom životu. Stanje muka jest pakao. Dolazak u pakao otklanja mogućnost gledanja Božjeg lica za čitavu vječnost. Čistilište je stanje čišćenja od grijeha u vječnosti i najveća muka bit će neizvjesnost kada će takve duše doći u Božju prisutnost i gledati Božje lice. Da bi se došlo, dakle, pred Božje lice i u njegovu prisutnost potrebno je slobodno „ od srca oprostiti svome bratu“, a ne mentalitetom „kundačenja evanđelja“ odnosno mentalitetom „ognja i mača“ i  mentalitetom „jahanja na tuđim manama“ ili „prekomjernim granatiranjem“ koje prelazi u fanatizam odnosno vjeru bez ljubavi. Opasnost propovjednika evanđelja nije samo „kundačenje“, nego i fragmentarno prikazivanje evanđeoskih istina gdje se namjerno preskoči onaj dio kako trebaju postupati prema vjernicima koji griješe.Zašto? Zato što nisu postupali tako, a puna su im usta evanđelja kad su u pitanju pogreške vjernika. Evanđelje i postupci koje Isus govori kao da se na njih ne odnose. Vrlo zanimljivo jer bi vjerojatno htjeli napraviti neku svoju novu redakciju evanđelja prema onome što im odgovara kako bi mogli dalje „jahati na manama“?