U pastoralnom centru župe sv. Josipa u Ličkom Osiku u nedjelju je održan redoviti godišnji susret svećenika i volontera župnih Caritasa Gospićko-senjske biskupije. Središnje predavanje na temu  „Socijalni nauk Crkve i Caritas idu zajedno“ je održao predstojnik odjela za socijalni nauk crkve sa zagrebačkog KBF-a dr. Stjepan Baloban. Molitvu Srednjeg časa je predslavio generalni vikar biskupije mr. Marinko Miličević a molitveni uvod mjesni župnik i ravnatelj Caritasa Gospićko-senjske biskupije preč. Luka Blažević.

Enciklika pape Benedikta XVI. Deus caritas est -Bog je ljubav iz 2006. godine je temeljni dokument koji govori o odnosu vjernika i služenja ili diakoneje, istaknuo je na početku dr. Balaban rekavši da je odnos prema potrebitima star koliko i Crkva. Ako ne radikalno da vjernici sve moraju dijeliti, ona je ipak dobra jezgra ili svojevrsni lakmus papir za kršćanske zajednice u kojima oni nastoje pomažući potrebitima pokušavaju ostvariti evanđeoske ideale. Kršćanstvo je upravo prepoznato po socijalnoj dimenziji vjere u čemu je veliku ulogu imao sv. Vinko Paulski kao preteče organiziranog djelovanja Caritasa u Europi u 17. Stoljeću kada je u Parizu od 200 tisuća stanovnika čak njih 40 tisuća bilo prosjaka. Organizirani Caritas osnovan je u Njemačkoj u Freiburgu 1897., 1901. u Austriji , iza toga u Švicarskoj i Francuskoj da bi zagrebački biskup Bauer osnovao Caritas u Zagrebu 1933. Godine uz veliku pomoć i suradnju Alojzija Stepinca.

U aktivnostima karitativnih djelatnika važna je motivacija koja proizlazi iz socijalnog nauka Crkve odnosno zauzimanje za siromašne na načelu opće primjene dobara za one na rubnim prilikama. To je inače dužnost države, no Crkva nikada ne treba ostati na margini u borbi za pravednost. Tu je velika uloga vjernika laika da u svom djelovanju nastoje uspostaviti pravedni poredak te da postanu subjekt e ne objekt. Tu je važno da Caritas ne samo da dijeli nego i zagovara. Socijalni nauk Crkve tu je glavna motivacija a u središtu treba biti čovjek neovisno o vjeri ili rasi. Govoreći o ljudskim pravima ona se često zlouporabljuju u političke svrhe jer uz njih idu i obveze.

Papa Franjo je učinio veliki iskorak ustanovljujući Svjetski dan siromašnih u 33. nedjelji kroz godinu koji je kod nas prošao malo izvan radara. Papa traži da se taj dan obilježi ne riječima već djelima. I papa Ivan Pavao II. je ukazao još 1987. na potrebu solidarnosti u ekonomski globaliziranom svijetu kada se ljudi osamljuju i ostavljaju po strani. Crkva treba djelovati na načelima Općeg dobra koja čine skup uvjeta društvenog života da svaki čovjek živi kao čovjek, da se ostvari kao čovjek, ali bez uravnilovke. Zadatak je to politike, gospodarstva ali i medija, pri čemu treba poštivati načelo supsidijarnosti, odnosno svatko treba biti odgovoran na svojoj razini odlučivanja.

Dr. Baloban na koncu je istaknuo 4 bitne stvari vezane za djelovanje Caritasa. 1. Siromaštvo je u srcu nove evangelizacije, 2. Socijalni nauk crkve je motivacija za kvalitetno djelovanje, 3. Karitativno djelovanje treba sačuvati svoju specifičnost i ne postati socijalna ustanova i 4. Da je djelovanje bl. Alojzija Stepinca u Zagrebačkoj nadbiskupiji od 1903. do 1945. stvorilo temelje organiziranog djelovanja u Hrvatskoj.

U kasnijoj raspravi bilo je govora o teologiji oslobođenja, pojmu Crkve siromašnih, problematici radnih navika u društvu te stvaranju ovisnosti o socijalnoj pomoći.

Na koncu je djelatnica biskupijskog Caritasa Kata Matanić podnijela izvješće o bogatoj aktivnosti ove ustanove tijekom protekle godine.

GSB/Zvonko Ranogajec