Jučer u kasnim popodnevnim satima u šetnji Zagrebačkom ulicom kod „Bube“ našim gradom naišao sam na grupu  od 12 mladih iz Belgije. Uzalud su se sporazumijevali s njima „rukama i nogama“ prolaznici kojima nisu mogli razjasniti što zapravo žele. Slučajno sam naišao i počeo s njima razgovor na njemačkom jeziku. Svidjela im se livada između dviju obiteljskih kuća, pa su htjeli postaviti svoje šatore kako bi prespavali. Saznao sam u razgovoru s njima  da putuju autostopom i da su posjetili Starigrad i tamošnji Nacionalni park Paklenica te da namjeravaju posjetiti i Nacionalni park Plitvička jezera. Smještaj u hotelu bio im je preskup, pa su odlučili naći mjesto gdje mogu podići svoje šatore.Jutros kad sam prolazio Zagrebačkom ulicom vidio sam podignute šatore koje sam odlučio i fotografirati. Vidio sam kako svi gimnasticiraju i vježbaju nakon jutarnjeg buđenja.

Iz ove situacije postavlja mi se nekoliko pitanja. Prvo je:Kako se mladi iz drugih europskih zemalja usude putovati autostopom nakon slučaja Antonije Bilić?Drugo pitanje je: Zašto je smještaj u našim hotelima preskup čak i za standard građana drugih europskih zemalja, a da ne govorim za naše prilike?Ono čemu se divim kod ovih mladih ljudi jest činjenica da su shvatili što je zdrav život i da je život u skladu s prirodom lijep. Oni se znaju diviti prirodnim ljepotama naše domovine, kojih mi često nismo niti svjesni.

                                                                                                                                                             NjaM