Prošao je još jedan smak svijeta. Bilo je u ljudskoj povijesti takvih nadnevaka na pretek. Bilo da je riječ o slamperaju, fanatizmu, ljudskoj gluposti ili nečem desetom, nije niti važno. Važno je to kako se smak svijeta nije dogodio jer ono što se danima prije trabunjalo-nije bilo istina. Svijet se zadnjih godina doista premetnuo u ono što je proročanski rekao filozof Anatole France : “Što može hladna i gola istina protiv blistavih čari laži?” Uključite bilo koji TV-kanal. Ukoliko niste već kupili neki novi proizvod, odabrali tu i tu mobilnu mrežu-pa vi ste zapravo muzejski primjerak primitivca kojemu nije mjesto u današnjem svijetu! Božićna se drvca po kalendaru super-marketa urešavaju odmah nakon Svih svetih. Šarene lampice bljeskaju i nagovaraju nas da uzmemo baš ono što nam ne treba. Sulejmana Veličanstvenog gledaju zamalo svi. Divimo se sentimentalnom liku, čovjeku čiji su vojnici pobili na stotine tisuća nedužnih ljudi, žena i djece, nakon čijih je pljačkaških pohoda ostajao samo zadah smrti i palež. Najsuroviji dio te priče su robovi. Njegov prijatelj Ibrahim paša, kojega će na koncu dati zadaviti, imao je u trenutku smrti preko tisuću robova. Turci su u porobljenim zemljama hvatali mlade djevojke i muškarce i odvodili ih, da bi poslije bile prodavani kao stoka. Svakako je najsuroviji dio priče o Sulejmanu bio vezan uz janjičare. Elitne postrojbe činili su dječaci uzeti kao „danak u krvi“. Kada bi odrasli i postali vojnici jurišali bi i klali upravo ondje gdje su ih prije 15-20 godina Turci otimali. U sjaju TV-sapunice toga nema. Spominju se robovi, ali više kao fus-nota, onako uzgred.
Internet nam svakako koristi, ali od nas stvara ovisnike i tupsone. Živeći u Kanadi supruga jednog mojeg bivšeg prijatelja godinu je dana „četala“ s jednim likom iz Australije. Imala je vremena na pretek. Suprug i djeca na poslu, a ona sama. Kontakt se proširio i ona se liku iz snova izjadala kako je suprug od nje stariji 18 godina, a ona ima neke potrebe. Blisko joj srce iz daleke Australije javlja: „Evo moje fotke, srodne smo duše. Ti iz kućne kase i sa muževih računa ukradi novca koliko možeš i dolazi ovamo. Čeka nas sreća!“
Gola se istina pojavila na Sidneyskom aerodromu. „Prilika života“ imala je uredno pofarbanu kosicu, bio je bez stalnog posla, a od nesretne je ženske dušice bio stariji-19 godina! Internetom joj je bio poslao svoju fotku načinjenu dok je bio u 30-im godinama! Kada iz virtualnog svijeta zakoračate u stvarni- to ponekad znade biti vrlo bolno.
Jeste li zamijetili da su u Hrvatskoj nestali svi satirični časopisi? Znameniti Bernard Shaw je često znao izjaviti: “Moj način zbijanja šale je način da kažem istinu. To je najsmješnija šala na svijetu.” Zato kod nas više nema smijeha. A kada ga i ima, onda su to uglavnom američke serije u kojima se kao audio-kulisa mora emitirati smijeh nevidljive publike jer da toga nema, počesto ne bismo niti znali što se to smiješnoga dogodilo. Možda je stoga naš ministar Ž. Jovanović smrtno ozbiljan lik, kao da je ministar rata, a ne školstva. U njegove se odluke Crkva ne smije miješati. Roditelji također. Uostalom, ako je „gay its O.K.“ onda nema smisla tvrditi suprotno kada se u III. razredu osnovne škole govori o seksualnoj orijentaciji. Budući smo mi Hrvati tupast narod uopće nismo skužili da Kukuriku „Plan 21“ nikada nije niti postojao. On se dogodio nekom drugom, ali u nekom paralelnom, virtualnom svijetu jer je naš premijer Milanović u nekoliko navrata izjavio :„Mi biračima nismo ništa obećali.“Sve je dalje na čekanju jer je istina u politici mora čekati dok nekome ne postane potrebna. U tom i drugim očekivanjima -sretni Vam blagdani!!! Sa i bez politike i bez smaka svijeta koji se nije dogodio, blagdani će se uistinu dogoditi.
L. O.
