U Gackoj dolini ne teče samo predivna rijeka Gacka. Već godinama teku i stihovi koji slave život, njegovu ljepotu, simbiozu čovjeka, prirode i svega drugog što nas okružuje. Autor ovih stihova priprema izdavanje svoje prve zbirke pjesama. Bez plagijata na kakve smo navikli u lokalnim „visokim intelektualnim sferama“. Samo jedna u takvom nizu je pjesma „Vapor i ja“, pjesnički osvrt na Senj i Otočac, njihovu poveznicu što traje stoljećima. Pjesma veliča čakavicu dvaju gradova, bogatstvo izričaja koje se ne mjeri novcem, položajima ili sličnim tipično zemaljskim vrijednostima.

VAPOR I JA

Ej,vapore! Povedi me va more,
ja ću tebe va Gacko poje…

I ča ti sve, vapore, divani modro more,
dal’ ga jidi bura i va studen….
U prsi’ me steže sjeta,
u srcu sićanja mi grumen…

S Vratnika se putnik čudnoj sceni divi,
ča zija doli čovik na senjskoj rivi
i ča se doli va Senju tako more peni,
dok ga bura izaziva i razbija o stini….

Ej, vapore! Povedi me va more,
ja ću tebe va Gacko poje
da ti ono svoju priču izdivani,
kako smo bižali po svitu i sakirali se vani….

I sad nas isto sunce grije,
u Senju tuče bura, a nami se studen smije.

Ej,vapore! Jel’ ti možda šapnulo more,
oće l’ bit’ bolje sutra, il’ će ostat’ sve ka prije…

Ej, vapore! Je l’ se more ore,
sadi li se u njega život, slično ka’ u poje?!
Je l’ umorno naše, povišću pritisnuto more,
jesu li ga možda izbrazdale bore?!

Da l’ znaš ča mi je drago, da l’ znaš ča ?
Ti jesi vapor, a čovik san ja,
al’ se razumimo i celo vrime divanimo
na našoj čakavici, nas dva.

Ej, vapore! Moran ti još nešto reć’,
prije neg ča ću u posteju leć’.
Kad se spustin doli, s Vratnika va Senj,
kad te vidim med svi brodi, ja te poznen…

Ej, vapore! Povedi ma va more,
ja ću tebe va Gacko poje…

L. O.