Gospićko-senjski biskup Zdenko Križić okončao je sinoć  je Vazmeno trodnevlje i započela je proslava Uskrsa. Koncelebrirali su biskup u miru mons. Mile Bogović, kancelar i tajnik Mišel Grgurić, župnik Mario Vazgeč te asistirao đakon Bruno Lovaković. 

Biskup se na početku  propovijedi osvrnuo na Veliki petak i na Isusovu smrt za sve njegove učenike i prijatelje. Oni koji su prisustvovali trenucima njegove smrti vidjeli su mnoge zbunjujuće znakove, ponajprije izvanrednu tamu koja se nadvila nad Kalvarijom, ali ih nisu razumjeli. Biskup dodaje  još izvanrednih znakova koji su se pojavili nakon Isusove smrti a zabilježio ih je evanđelist Matej: „I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, na dvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima“.

Naglašava da se hramski zastor koji je dijelio blize od dalekih sada raspukao, svetište se otvorilo svima. Nema više razlike između Židova i Grka, roba i slobodnjaka, muškarca i žene. Svima je otvoren pristup novom Svetištu koje je uspostavio Sin Božji. Dogodio se i potres koji je otvorio grobove iz kojih su izišli mnogi umrli pravednici. To je početak jednog novog čovječanstva, jednog novog svijeta te napominje: „Evanđelisti posebno ističu ulogu žena u Isusovom životu, napose njihovu vjeru i ljubav prema Isusu sve do najtragičnijih trenutaka njegovog života. Prema svim evanđelistima, tijekom cijelog vremena Isusove muke, uz njega su i dok je visio na križu, bile prisutne žene. Pored Isusove majke uz Isusov križ stajale su još i druge žene. Evanđelisti Marko i Matej izričito vele da su na Kalvariji bile i neke žene koje su sve ‘promatrale’. Od više njih spomenute su po imenu tri: Marija Magdalena, Marija majka Jakova Mlađeg i Josipa te Saloma, majka apostola Ivana i Jakova. Evanđelisti ističu da su mnoge od tih žena ‘Isusa slijedile i služile mu dok bijaše u Galileji’. To slijeđenje i služenje ovih žena nije bilo nešto sporadično, nego konstantno. Evanđelisti dodaju da su tu bile još i ‘mnoge druge žene’ koje su s Isusom došle iz Galileje u Jeruzalem. Nije to mali put od Galileje do Jeruzalema. Ne kaže se da su te žene od početka s Isusom, ali se daje razumjeti da su to žene koje su Isusa pratile duže vrijeme, a napose u njegovim težim i turbulentnijim razdobljima sve do Jeruzalema, odnosno do Kalvarije.

Matej, Marko i Luka ne spominju da su učenici Isusa slijedili na njegovom križnom putu, niti da su bili uz Isusov križ na Kalvariji. Oni izričito vele da su ga učenici ostavili još u Maslinskom vrtu i pobjegli. Petar ga je pokušao slijediti ‘izdaleka’, ali samo da bi ga zatajio i zanijekao. Poslije toga nestaje.  

Isusov križ postao je istovremeno znak Božje objave, ali i kamen spoticaja, odnosno, znak osporavan. Ovdje je vidljiv sukob između vjere i nevjere. Tu je poganin koji ispovijeda vjeru, a prisutni su i tzv. ‘pravovjerni’  koji uporno odbijaju povjerovati. Tu je jedan od razbojnika na križu koji priznaje Isusa i drugi koji ga izruguje. Tu su oni koji slave jer je maknut jedan koji im je jako smetao, i tu je puno onih koji se, nakon Isusove smrti, ‘vraćaju kući udarajući se u prsa’, kako bilježi evanđelist. U svakom slučaju, Raspeti nije ostavio nikoga indiferentnim.“ 

Židovi su onoga koji je visio na križu nazivali prokletim i nečistim, zato Isusovi neprijatelji žure Isusa maknu prije nego započne njihov veliki blagdan. Ali nije sve išle onako, kako su oni očekivali: iz Isusovog probodenog boka navrla je krv i voda. To je ona voda koja čisti onečišćene, voda koja pere grijehe svijeta. Židovi se žure ukloniti taj križ i natpis koji je na njemu: „Kralj židovski“, ali križ ostaje kao vječno sjećanje i znak u koji će svi „gledati“. Biskup Križić završio je propovijed riječima: „Taj križ nije simbol svršetka jednog života, nego simbol početka jednog novog života koji započinje uskrsnućem. Iza križa sviće svijetlo Uskrsa. Zato taj simbol križa ima mjesta u našim vjerničkim domovima, prati naš život kao znak Božjeg blagoslova i dominira na grobovima vjernika kao navještaj uskrsnuća i novog života. Križ je znak pobjede nad smrću, znak nade, znak po kojem se u životu pobjeđuje sve što je bolno i protivno životu. Amen.“

Na kraju ovog slavlja, kome su od vjernika sudjelovale samo tri redovnice, biskup je svima koji su ovo pratili preko društvenih mreža, zaželio sretne i blagoslovljene uskrsne blagdane i pozvao da upriliče uskrsne proslave u svojim obiteljima.

R.M.