BRUŠANI– Prije 82. godine, noću 6. na 7. rujna 1932. članovi ustaškog pokreta izvršili su oružani napad na žandare Kraljevine Jugoslavije stacionirane u Brušanima. Bio je to prvi tadašnji oružani otpor, putokaz koji će uveliek odrediti povijest na prostorima bivše države. Ovaj je događaj u povujesne čitanke ušao kao Brušanski ili Velebitski ustanak. Tom povijesnom događaju su se povodom 82 godine obilježavanja poklonili članovi Udruga hrvatskih branitelja Grada Rijeke i Bilaja, te klub veterana 9. Gardijske brigade, predstavnici Grada Gospića i brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata koje su pristigle iz Zadra, Rijeke, Zagrena i Gospića. Kod spomen-ploče postavljene u Brušanima na razvalinama nekadašnje žandarmerijske stanice o dosezima Brušanskog ustanka okupljenima je govorio povjesničar prof. dr. Ivo Biondić. Prema njegovim riječima riječ je o događaju kojega su prenijeli svi tadašnji svjetski mediji, kao znak da se apsolutizam kralja Aleksandra neće dugo trpjeti. Prof. Biondić ističe kako su komunistička glasila hvalila Velebitski ustanak kao hvale vrijedan i podupirale njegove ideje
-Ovaj je događaj do sada bio nepravedno zanemarivan. Prvi organizirani napad na institucije kraljevine svakako je vrijedan spomena i uvažavanja. Osim tadašnjih ustaša, taj su ustanak podržali i hvalili pripadnici Komunističke partije Jugoslavije. Uoči II. svjetskog rata oni se razilaze. Komunisti idu svojom voljom “pod brk Staljina”, a ustaše ne svojom voljom “pod brk Hitlera”. Znamo kako se sve to završilo. To je povijest i ostavimo je struci. Međutim, ovo je vrlo značajan datum i mi smo ratne događaje za hrvatskom slobodom okončali s pobjedonosnom “Olujom” 1995. godine. Dakako da šačica ustanika nije mogla, niti je mislila ovim napadom srušiti tadašnju državu. Bila je to poruka vlastodršcima kako se apsolutizam i terror neće dugo trpjeti, rekao nam je prof. Biondić. O malo poznatim detaljima dopreme oružja za ustanike govorio je Stipe Živković (85), najstariji živući zadarski domobran koji svake godine neizostavno posjećuje mjesta vezana uz Velebitski ustanak.
Komemoracija je potom nastavljena u selu Jadovno, u zaseoku Krč, na grobu Stjepana Devčića, ustanika koji se 14. rujna 1932. godine ubio aktiviravši bombu, kako ne bi živ pao u ruke žandara. Tih su dana žandari pomno pregledavali teren, a dio ustanika koji su trebali napusttiti Jugoslaviju sklonili su se u Jadovnom. Devčića su spazili u jutarnjim satima dok je umivao na jednom izvoru. Zapucali su, ranili ga i vidjevši da mu nema spasa Devčić se raznio ručnom bombom, znajući kakvo ga mučenje očekuje padne li živ u ruke žandara.
Povodom ovih događaja uz cestu kroz Jadovno postavljen je veliki križ. Posvetio ga je vojni kapelana vlč. Ivan Blaževac, koji je potom predvodio molitvu za sve žrtve pale za hrvatsku slobodu. U večernjim je satima u hotelu „Ante“ priređena svečana akademija i predavanje tijekom kojega su govorili Mile Biondić iz UHDDR-a Grada Rijeke, Milan Franić, predsjednik Kluba veterana 9.gbr i povjesničar Tomislav Nurnberger. Zajednička im je ocjena kako bi povjesničari morali znatnije istaknuti Velebitski ustanak, kao prvi oružani otpor velikosrpskoj hegemoniji, koja je izravni uzrok nametnutog Domovinskog rata.
L. O.
