Partizani su 1945. kamionima dovezli Hrvate iz zatvora u Gospiću, pobili ih i bacili u Šaranovu jamu. Boris Tadić ove godine, a Josipović i Mesić prijašnjih godina, odavali počast žrtvama logora Jadovno koji je udaljen pet kilometara od Šaranove jame gdje se oni, okupljaju. Jame oko Jadovna nitko nikada nije istražio.

Boris Tadić i Vesna Pusić na Šaranovoj jami

Dr. Srećko Božičević, umirovljeni je geolog, speleolog i hidrogeolog (to mu je uža specijalnost). Speleologijom se bavio punih 60 godina. Bio je 40 godina u Institutu za geološka istraživanja gdje je magistrirao i doktorirao, radio na terenu po svima republikama. Poznata mu je nevjerojatna farsa koju političari čine svake godine komemorirajući žrtve Jadovna na mjestu Šaranove jame. Godinama upozorava da ta jama nije logor Jadovno, nego da su u nju partizani bacili Hrvate. Ovogodišnji dolazak srbijanskog predsjednika Borisa Tadića kod Šaranove jame smatra vrhuncem podvale. “Još prije nekoliko godina, kada je Mesić bio gore za vrijeme svoga mandata, oni su organizirali pravu terevenku na kojoj su osim njega bili Pupovac, Goldstein i drugi … Bio sam zapravo frapiran tom pijankom ili slavom, a navodno je to pravoslavni običaj.

 Reagirao sam tekstom u Političkom zatvoreniku, a nakon toga zvao sam Slavka Goldsteina i rekao da bih htio s  njim razgovarati te mu savjetovati da dade izvaditi kosti iz Šaranove jame pa ako su u jarni kosti njegovih roditelja, kao što tvrdi , a on, njihov sin živ je, neka se onda DNA analizom to utvrdi. Nije mi odgovorio. Međutim, ključno što oni zlorabe jest sljedeće: Šaranova jama, gdje oni komemoriraju, nije Jadovno. Jadovno je od Šaranove jame udaljeno pet km dalje u Velebitu, u  šumi. Tamo je bio logor, oko toga logora su bile jame koje nitko nikada nije istraživao. Dio toga logora imao je na Rabu svoj odjel te još na nekim otocima. Ja sam, zatim, Stjepanu Mesiću, kao nekakvom antifašistu, napisao da  su 1945. godine iz Gospića s pet i više kamiona dovezeni Hrvati iz zatvora, pobijeni i bačeni u Šaranovu jamu.

Pitajte Gospićane, još ima živih koji se toga sjećaju. Neki su od njih bili u zatvoru i imali su sreću da nisu završili u Šaranovoj jami. U svojoj knjizi “Jame kao grobnice” dao sam nacrt Šaranove jame. Prošle godine Šaranovu jamu kao Jadovno posjetio je i aktualni predsjednik Ivo Josipović s pravoslavnim svećenicima.

I on je napravio svoju predstavu, a da je sve zasnovano na lažima i podvalama. Dakle posjetitelji ne odlaze u Jadovno, nego kod Šaranove jame, a ove godine u toj farsi sudjelovao je srbijanski predsjednik Boris Tadić. Svi se nalaze kod Šaranove jame, a u toj jami su hrvatske žrtve partizanskog terora. Svi rade pogrešku i pohode mjesto koje nije Jadovno, umjesto da odu dalje pet kilometara. Sve sam to napisao i Josipoviću, poslao mu kopiju svoje knjige, i poručio mu da griješi. Goldstein me nije htio primiti očito jer on igra svoju igru da po svojoj vjerskoj varijanti bude mučenik po svojim roditeljima, a da ne riješi činjenice.”

Dakle oni kod Šaranove jame, u kojoj su kosti hrvatskih žrtava, odaju počast srpskim nepostojećim žrtvama?

Oni odaju počast žrtvama koje nisu nađene dosad ne samo u Šaranovoj jami nego ni u jamama koje su skrivene na području oko Jadovnog.

Je li itko uopće istraživao jame oko Jadovna?

Ne, nije, jer su to bile jame koje su bile zatrpane ili prekrivene.

Bili ste speleolog i jeste li se spuštali u neku od tih jama?

Imate moju knjigu ,;Jame’ kao grobnice”, dođite do nje. Naveo sam sve jame u kojima sam bio, a u kojima su bile žrtve rata nakon Drugoga svjetskoga rata. Radili smo kako bi se napravili spomenici žrtvama. To je bilo oko 1960. godine. Spuštao sam se i u Šaranovu jamu. Šaranova jama opisana je u vrijeme Jugoslavije kada le u nju pao dječak čiji je nadimak bio Šaran. Tada je u novinama objavljeno kolika je njezina dubina, U jami je hrpa kostiju, ali nema govora da je tu bačeno 10, 20 ili 30 tisuća ljudi kao što tvrdi onaj povjesničar Zatezalo koji kaže da su gore radili kao na traci i bacali unutra.

Koliko je duboka Šaranova jama?

Duboka je 36 ili 38 metara, ne mogu se trenutačno sjetiti, u knjizi sam to precizno naveo.

Koliko su po vašoj procjeni partizani bacili Hrvata unutra?

Ja sam u svom tekstu, budući da znam profil i veličinu jame, naveo da ako se na horizontalan način poslažu žrtve, fizički bi moglo stati od oko 500 do 800 ljudi.

Jeste li se spuštali i u neku od jama oko Jadovna?

Ne.

Otkud onda povjesničaru Zatezalu  podatak o 40 tisuća bačenih Srba?

Ne znam, otkud mu. Pitao sam ga i u svojoj knjizi i u raspravama s njim, ali odgovora nikad nije dao ni meni ni bilo komu drugom. Nikada nitko nije pronašao otvor tih jama. Ima ih gore, ali su one prekrite kamenim blokovima ili su zabetonirane. To treba netko pronaći i istražiti. Predlagao sam svojedobno Stjepanu Sulimancu, potpredsjedniku Hrvatskog sabora, da ispitamo sve jame, istražimo sve u kojima su ljudske kosti za koje sam znao, i za koje će nam ljudi reći. Ali, Sulimanac nije nikad odgovorio ni na jedan moj prijedlog i dopis.

>>Mitomanija Đure Zatezala oko Jadovnog

Pa kako onda tumačite ove predstave koje se događaju svake godine?

To je politiziranje s nečim što nije utvrđeno i što se kosi s činjenicama. To je sramota. Napisao sam Josipoviću,neka se netko spusti i da se utvrdi stanje, da se vidi koliko je smeća bačeno u tu jamu sada. Mene zgražava činjenica da netko iz strane države, tuđi političar, u ovom slučaju Tadić, dolazi u naše dvorište i u našem dvorištu radi predstavu, a kada su naši zatočenici srbijanskih logora htjeli doći do tih logora i postaviti ploču, nije im bilo dopušteno. Kakva je to naša diplomacija i država da provodimo bratstvo i jedinstvo i dopuštamo da se oni iživljavaju nad nama.

No najveći skandal ipak je u činjenici da oni nad hrvatskim kostima veličaju srpske žrtve?

To je naša krivnja. Mi nismo znali na svoje žrtve staviti šahovnicu, slikati ih i to poslati u svijet. Srbi to rade ne samo sa svojim žrtvama, nego, evo vidite, i na našima, pretvarajući ih u svoje. Na te sam stvari bezbroj puta upozoravao, ali ja sam nemoćan.

Ivica Marijačić