U gotovo pustoj gospićkoj Katedrali Navještenja blažene djevice Marije večeras je gospićko-senjski biskup Zdenko Križić u zajedništvu s biskupom u miru Milom Bogovićem, kancelarom i tajnikom Mišelom Grgurićem, domaćim župnikom Mariom Vazgečem i đakonom Brunom Lovakovićem predvodio  na Veliki četvrtak Misu Večere Gospodnje. Vjernici su ovaj značajan događaj mogli pratiti putem izravnog prijenosa na Facebook stranici Gospićko-senjske biskupije. 

Biskup je propovijed počeo riječima: 

-Slavimo Veliki četvrtak, dan velikih događanja u Isusovu životu, dan pun svijetla, ali i tame, dan pun radosti, ali i velikih patnji. Isus u dvorani Posljednje večere govori učenicima: „Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke“. Isus želi učenicima  prije rastanka ostaviti pod prilikama kruha i vina, samoga sebe, mogli bismo reći svoje srce, da bi tako trajno ostao vidljivo prisutan među njima, naglasio je biskup Križić te naglasio kako je zato Veliki četvrtak za nas dan svijetla, ali i dan tame i ljudske nezahvalnosti. 

-Jedan od učenika Isusa izdaje, napušta, prelazi na stranu neprijatelja. Ovdje se ne radi samo o Judi, nego o mnogima koji su primili krštenje, a završili kao Isusovi neprijatelji. Tu moramo gledati i mnoge naše izdaje i mnoga naša ponašanja kada nismo mogli biti prepoznati kao Isusovi učenici. Isus je s učenicima proslavio Pashu, ustanovio euharistiju i svećeništvo, dao im novu zapovijed da ljube jedni druge kao što je on ljubio. To je još više od one starozavjetne zapovijedi u kojoj je naglasak da ljubimo druge kao što ljubimo sami sebe. Ovdje je naglasak ljubiti kao Isus. Ta ljubav ide do dara vlastitog života, istaknuo je tijekom propovijedi biskup Križić.

Biskup naglašava da se i mi trebamo pitati do koje smo mjere to razumjeli? Imamo li dovoljno godina vjerničkog iskustva da bismo to trebali razumjeti ili možda, još uvijek mislimo da je služenje  poniženje, odnosno znak da smo u dostojanstvu prenisko ispod drugih? Propovjednik pita, nisu li naša razmišljanja daleko od Božjih, te nastavlja: „ Da bi se ovo razumjelo nije toliko u pitanju razum, nego srce i duša. Ako se oslonimo samo na razum, samo na neku ljudsku logiku, služenje, žrtvu i ljubav nećemo razumjeti nikada. Razumijevanje ovdje dolazi, ponajprije, iz vjere. Bez jače vjere to nikada nećemo dobro shvatiti.  U tom smislu razumljiva je Petrova reakcija jer on tada još nije imao jaku vjeru i zato mu Isus veli da to sada ne može razumjeti. Ali Isus zna da će on to kasnije razumjeti. Ostaje nam pitanje: Ima li Isus i u nas povjerenje da ćemo jednom razumjeti i do nas je – kada? 

I biskup je zaključio: „Euharistija je snaga koja nam pomaže u razumijevanju ovakvog Isusovog  zahtjeva. U euharistiji primamo Isusa i njegove osjećaje prema Bogu i čovjeku. Dopustimo da nas ti osjećaji obuzmu, da oni postanu naši. Tada ćemo se i mi pretvarati u ono što smo primili. Svi će nas moći prepoznati kao Isusove učenike!

R.M./L.O.