Na Veliki petak u gospićkoj katedrali liturgiju je predvodio župnik gospićki mons. Mile Čančar zajedno sa nazočnim svećenicima. Liturgija Velikog petka počela je ulaznom procesijom sa ministrantima i svećenicima. Oltar je bio ogoljen bez oltarnika i ukrasa od cvijeća u znak Isusove smrti, a svećenici su prostracijom ispred oltara nakon ulaza pokazali žalost za učiteljem koji je bio raspet. Danas nije bilo svete mise,a  prije je bila praksa da se ne dijele niti sakramenti osim u velikoj potrebi.S tom gestom Crkva želi pokazati da svi sakramenti kao i sveta misa, koja je ujedno središte i vrhunac kršćanskog života, imaju samo svoju snagu i djelotvornost u Isusovoj muci i uskrsnuću. Bez Isusovog uskrsnuća i muke čitava liturgija i sakramenti ne bi imali nikakva smisla. Nakon prostracije slijedila je služba riječi, a čitanja je protumačio u propovjedi mons. Mile Čančar. Nakon službe čitanja slijedilo je klanjanje križu. Svećenik koji je držao križ sa pokrivenim tijelom Isusovim tri puta je ponavljao otkrivajući raspeto tijelo riječima:„ Evo drvo križa na kojem je spas svijeta visio.“Kad je tijelo Isusovo otkriveno narod Božji ide u redu poljubiti Isusove rane po kojima nam je došlo spasenje. Milodar koji se tada skuplja namijenjen je za održavanje Božjeg groba u Jeruzalemu. Nakon ljubljenja i klanjanja križu slijedi pričest koja je u procesiji jučer prenošena sa tabernakula glavnog oltara u mjesto gdje je uređen Isusov grob. Ovim činom prenošenja posvećenih hostija sa glavnog oltara na mjesto koje je uređeno za Isusov grob  Crkva naznačuje da je Isusovo tijelo u kruhu koju primamo u pričesti i ono koje je u grobu ista stvarnost. Pouka ovoga dana je da je ono što se dogodilo onog povijesnog dana kad je Isus umro na križu, isto se događa i danas po simboličkoj nazočnosti u pričesnom beskvasnom kruhu. Radujmo se stoga jer naši sakramenti, ukoliko ih primamo, imaju svoju duhovnu i posvećujuću snagu za naš život i svoju djelotvornu milost odnosno Božju naklonost upravo po događajima današnjega dana. Kad nas ljudi osude i pribiju na križ u našoj svakodnevnici, raspeti učitelj Isus ostaje vjeran suputnik i supatnik u sakramentu pomirenja, jer ne može sebe zanijekati.

                                                                                                                                                                             NjaM