Stara je istina da se kroz satiru počesto ogledaju najveći problemi, greške i promašaji što se događaju oko nas. Budući da Hrvatska nema satirični tjednik (a kamo li Lika) uveseljavaju nas pisma čitatelja u kojima se kroz satiru ogledaju mnogi aktualni problemi. U tekstu naslova „Drito u glavu, a može i u mozak“ jedan čitatelj iz Otočca je na pomalo sakrastičan način definirao odnos lokalne politike prema građanima i svojem gradu.
Dritto u glavu, a može i u mozak
Što se tiče našeg Otočkog aerodroma na Špilniku, a pošto imamo dosta magle, najbolje bi riješenje bilo da “naši” političari uzmu tegle i boce i skupljaju maglu tamo i onda je etiketiraju fino s etiketicama(a znamo da njima “etiketiranje” ide jako dobro) “Magla s aerodroma” i onda fino prodaju po sajmovima kao brend iz “Gacke doline”. Onda s vremenom dobijemo certifikat “Lika quality“. Mislim da bi to bilo sasvim u redu.
Znamo da magla i nije neki saveznik pilotima, al’ obučeni pilot zna što je to i instrumentalno letenje. Ne smeta mu nit’ magla, nit’ noć da bi uspješno poletio, a i sletio. Ovi naši “prodavači magle” nikad nisu ni poletjeli, al’ kad bi i uspjeli bojim se da bi slijetanje bilo vrlo bolno jer su izgubili svaki kompas i instrument ili bi se moglo dogoditi da se pogube k’o guske u magli jer se vrlo slabo il’ nikako služe”instrumentima”. Ni mozgom.
Bog!
P. S. – Vežite se slijećemo, a možda i nećemo…
(Podaci o autoru poznati redakciji)
L.O.
