Na vijest o nenamjernom ranjavanju kolege lovca od strane biskupa Vjekoslava Huzjaka podigla se medijska „kuka i motika“. Mnogi kolege novinari spočitavaju biskupu činjenicu da se „uopće usudi baviti lovom“, kao da je riječ o nečem nečasnom  i ružnom, toliko neprimjerenom sinu Crkve. Po tim „mudroslovnim natpisima“ ispada da se članovi klera smiju baviti svim sportovima i hobijima, jedino je lov nešto ružno i nemoralno.

U Gospićko-senjskoj biskupiji od svećenika se  lovom bavi jedino vlč. Josip Štefančić, voditelj Ogulinskog dekanata. U Lici smo ga zapamtili kao nemornog graditelja, humanitarca i voditelja pastorala za Rome. U razgovoru vezanom uz lovce među svećenstvom vlč. Štefančić je pomalo ojađen na medijsku hajku vezanu uz biskupa Huzjaka.

-Lovom se bavim 26 godina, ali više sam sudionik na lovačkim radnim akcijama, nego li u lovu jer za to treba više slobodnog vremena. Nikada nisam doživio neki incident vezan uz nečije stradavanje u lovu jer lovci  uglavnom pomno paze kako barataju oružjem. Nažalost, nesreće se događaju. Kao svećenika i lovca jako me smeta ova medijska hajka vezana uz nezgodu u lovu biskupa Huzjaka. Znači li to da svećenici generalno neće smjeti niti voziti aute, ukoliko se nekome od nas dogodi prometna nesreća? Ono što me najviše smeta jest medijka pažnja posvećena Mirku Filipoviću CRO-copu, našem proslavljenom borcu u full-contaktu. Po njemu je nesvatljivo  da se netko iz Crkve bavi lovom. To komentira čovjek koji živi od premlaćivanja drugih, u tučnjavama je iz ringa poslao u bolnicu na desetke protivnika i nikada se nije bavio lovom, rekao nam je vlč. Josip Štefančić, jedini lovac među svećenicima Gospićko-senjske biskupije.

M. S.