Dolazi nam vrijeme korizme, a Hrvatska je izrazito katolička zemlja. Sudeći po odricanjima nema sumnje da smo mi Hrvati doista veliki vjernici. Gotovo 380  tisuća ljudi odreći će se posla, nečega što nam jamči Ustav, neprikosnoveni zakonik svake civilizirane države. Više od 80 tisuća ljudi  će raditi, ali će se odreći plaće. Dostojanstvenog života će se odreći 200- tinjak tisuća penzića jer će korizmu, ali i ostali dio godine, provesti  kopajući  po smeću ne bi li se domogli koje plastične boce i za nju dobili 50 lipa. U korizmeno vrijeme na svoje će doći mnogi koji su se drznuli načiniti kakav minorni dodatak na svojoj djedovini, kući za odmor ili domu u kojem žive. Oni će se odreći poveće svote novca jer će morati  skupo  platiti legalizaciju svakog dodanog  kvadrata. U korizmi smo zapravo 12 mjeseci godišnje. Svakoga se dana odričemo pokoje kune po dućanima jer bez ikakvog nadzora cijene divljaju, a revni nas trgovci i Uredi za statistiku uvijek nanovo prave ovcama. I ne samo crnim. Uza svu vojsku agencija za zaštitu potrošača i cijena, standarda građana i sličnoga povećanje cijena doseglo je bezobraznu razinu postojanja. Vlada na ovo ne reagira jer živimo u slobodnom društvu, pri čemu atribut „slobodan“ znači da nas trgovci (i ne samo oni) mogu slobodno  derati do mile volje. Država šuti jer  od svake kune poskupljenja dio novca  ide u državni proračun. I prije povećanja PDV-a, poreza, poskupljenja i recesije znali smo da niti jednu državu od bankrota nisu spasili političari, nego isključivo obični građani. Tako će biti i u najkatoličkijoj državi svijeta, u Hrvatskoj. Samo što kod nas  korizma traje nešto dulje nego li nas uči kršćanska tradicija.

M. S.