Ako ste ljubitelj te vrste hrane, ili ako jednostavno volite miris šume, uputite se i vi u branje.

Gljive su niskokalorične, ali hranjive, lako se i brzo pripremaju, a njihovo pronalaženje zaista je prava pustolovina. Pogotovo ako vam nitko ne želi otkriti lokalitet s kojega su brali gljive, pa se morate sami upustiti u potragu.

Mi smo imali prilike porazgovarati s nekoliko Otočana  koji su ovih dana bili “u lovu”. – U šumi  brali smo jučer pečurke, ali je s ekipom išao i iskusan gljivar, a sa sobom smo, za svaki slučaj, ponijeli još i knjigu – oprezni su bili berači gljiva, kao što i treba biti jer mnoge gljive imaju svoje smrtonosne dvojnike.

Sunčanicu je lako prepoznati jer ispod klobuka ima pomični prsten. Ima i specifične boje – sivo-smeđe, a i po klobuku se “peruta” – otkrili su nam otočki poznavatelji te vrste gljiva koju neki ipak znaju zamijeniti za otrovnu zelenu pupavku, pa opreza nikad dosta.

Od sunčanica, tvrde gljivari, još je lakše prepoznati vrganje. – Vrganji su baš specifični i ne vjerujem da bi ih se moglo zamijeniti za neku drugu gljivu – otkrio nam je Damir koji nam nije htio otkriti i lokaciju na kojoj ih bere.

No, saznali smo barem da gljive treba tražiti u listopadnim šumama. I povesti sa sobom iskusne gljivare!

Felix