Današnju tržnicu u Gospiću najbolje je definirati po onoj staroj izreci „trči, trči pa kupac“! Lagani sjeverac pružao je osjećaj studeni, iako je temperatura zraka bila iznad ništice. Zasigurno je ovo bio glavni razlog iznimno malog broja kupaca.

Baka Ana Golubova nas sa svojega štanda pita „di je nesta’ sav taj narod“, odmah dodajući kako nema ni naroda ni novaca. Na jednom štandu naišli smo na nekoliko vreće krumpira. Nemaju istaknutu cijenu niti prodavača u blizini. To svakako ne znači da je krumpir besplatan jer ne bi bilo korektno prema (pre)prodavačima.

Tek su ponudu malo poboljšali prodavači iz zadarskog zaleđa koji su u plastenicima uzgojili nešto salate i rotkvica. Na upit o prodaji stiže klasična žalopojka:“Žali Bože truda“!

L.O.