Životna priča Milana Miljuša Pele (76) iz Vrhovina tužna je i slojevita. S redom tuge, redom jada i redom nemogućnosti da živi neki bolji, čovjeku primjereniji život. Po onome što smo čuli od njegovih prijatelja Pelina biografija više nalikuje na predložak za kakav horor-scenarij po kojemu život piše najstrašnije romane.
Pela je rođen s invaliditetom jedne noge i ruke. Odrastao je s djedom, ali mu fizički nedostatci nisu smetali da u mladosti radi u šumi vlakajući trupce. Iako bistra uma, školu nije pohađao. Valjda da se djeca ne bi rugala njegovim tjelesnim nedostacima. Tako se život „kotrljao“ do 2015. kada je Pela doživio moždani udar. Ljubica Miljuš-Rupčić Pelina je nekadašnja susjeda, već 40 godina živi u Zagrebu. Prva je među jednakima koja želi pomoći tom čovjeku.
-Pela je tada završio u bolnici, pa onda u Domu umirovljenika u Otočcu. Za čudo sasvim se oporavio od moždanog udara i vratio se svojoj kući. U međuvremenu mu je Centar za socijalnu skrb iz Otočca imenovao skrbnika, Veljka Vukmirovića iz Vrhovina, inače šurjaka načelnika Općine Vrhovine Milorada Delića. Pelu su navodno iznenada pod okriljem noć prevezli u Dom za mentalno bolesne u Brlogu. Nekoliko prijatelja su Peli čistili kuću, dopremali drva za zimu, donoslili hranu i pomagali koliko su mogli. Za to nisu tražili, niti sada traže bilo kakvu naknadu. Pela je dobar čovjek i nije zaslužio postupke koji se sada nad njime provode. Pokrenuli smo i potpisivanje peticije da bi se Pela smjestio u Dom za starije i nemoćne u Otočcu. Samo to tražimo. Mentalno zdravom čovjeku svakako nije mjesto u ustanovi za psihičke bolesnike, ustvrdila je Ljubica Miljuš Rupčić u razgovoru ističući, po njezinim informacijama, nedostatno zanimanje meritornih osoba i ustanova za ovaj slučaj.
Potražili smo odgovor druge strane jer se iz prvog dijela ove priče nazire (ali samo nazire) moguća sumnja u nečiju pohlepu pod maskom časti i dušebrižništva. Za informacije smo nazvali spomenutog Veljka Vukmirovića, direktora Centra za pomoć u kući Vrhovine. Dijelom je potvrdio navode naše sugovornice.
-Istina je da smo Milana Miljuša smjestili u Dom u Brlogu, ali moram reći da je to samo privremeno rješenje jer trenutno nema mjesta u Domu za starije i nemoćne u Otočcu. Bio nam je cilj našeg štićenika smjestiti u toplom i čistom prostoru jer smo ga znali zateći da leži na podu, u hladnim prostorijama. Milan Miljuš ima drva, znamo da su mu pomagali i prijatelji. Nije točno da ga se u Brlog vozilo pod okriljem noći. S nama je tada bila i gospođa Biserka Rupčić iz Centra za socijalnu skrb Otočac. Naglašavam da je ovo za Milana Miljuša samo prijelazno, privremeno rješenje. Ja nisam njegov skrbnik, niti bilo tko drugi. On ima redovna mjesečna primanja pa će se na taj način preko trajnog naloga financirati troškovi njegovog smještaja u Domu Otočac, rekao nam je Veljko Vukmirović. Ono što smo naknado doznali jest ovrha koja je gotovo godinu dana odzuimala Pelina primanja. Iako preko pučke pravobraniteljice doznajemo kako se osobama s inaliditetom ovrhe ne smiju tako lakonski provoditi.
Nema razloga ne vjerovati rječima Veljka Vukmirovića. Vrijeme će potvrditi njegove navode pa će Milan Miljuš-Pela naći smještaj u Domu za stare i nemoćne u Otočcu. Mentalno zdravom čovjeku niti ne treba više osim skrbi, čistoće, toplog kutka i tople riječi. Ovo potonje je nekada najvažnije.
M.S.
