Ako ništa drugo, Hrvatska je zemlja prebogata političkim strankama i neovisnim kandidatima. Nema tome davno da su neki naši sugrađani bauljali gradom prikupljajući potpise za svoje kandidature. Željeli su postati «barem» predsjednici RH. Likovi koji «znaju sve i mjera su svih stvari» jednostavno su nam neminovni. Obrazovanje, moralne i karakterne osobine, marljivost?!? Ma tko za to mari!!!
– Daj ti meni vlast, pa bi vidio kako bi ja uveo reda!- česta je izreka naših sugrađana, nesuđenih predsjednika, premijera, ministara, guvernera, nogometnih selektora, vrhovnih sudaca i općenito branši u kojima se o nečemu odlučuje. Dolaskom izbora sve se ovo dodatno pojačalo. Opet smo dobili cijelu lepezu političkih stranaka i neovisnih kandidata koji se, suprotno biološkim satovima u svijetu animalistike, bude iz sna iako je zima već pokazala svoje atribute.
Demokracija je, sve je to u skladu sa zakonom, pa svakome tko se smatra sposobnim valja dati priliku. Jedan od problema je u tome što svi neće i ne mogu pobijediti. Za izborni debakl većeg broja neprepoznatljivih političkih takmaca uvijek su krivi drugi. Nedavno mi se obratio jedan VKV-političar iz Otočca. Kaže, ljut je na medije.
– Moj je program bolja Hrvatska i dovoljno novca za sve. Ukinut ću poreze, otvoriti 100 tisuća radnih mjesta, graditi i stvarati. Samo da mi se pruži šansa da barem uđem u Sabor, veli nadobudni političar čije političke, intelektualne i ljudske reference ne dosežu neke veličine. Zapravo obrnuto.
– Vi iz medija ste krivi što birači ne znaju za mene. Zbog medija nisam prošao niti kao predsjednički kandidat prije nekoliko godina. Svi se okrećete političkim strankama, a mene ni’ko niti ne vidi, jada nam se nesuđeni Predsjednik, odnosno Premijer. Nakon uvjeravanja kako nije u pravu, kako se mora dodatno angažirati i profilirati, lokalni političar se dosjetio jadu.
– U pravu si. Za moj prošli debakl krivi su birači, moji sugrađani. Nisu mi se htjeli niti potpisati kada sam prikupljao potpise za svoju kandidaturu. Ne kuže oni koji sam ja kapacitet. Ja bi uveo reda. Onako po vojnički, nema mrdanja. Kakva Europa, kakav NATO??? Znam ja što nama treba. A kad bolje razmislim: neću ja u politiku kada ljudi ne razumiju koliko bi ja dobra napravio svima!!!
S. Krieger
