Na današnji dan 1991. godine na raskršu Bilajske ulice i današnje Ulice 118. brigade ZNG u Gospiću ubijen je zapovjednik Srpske garde Đorđe Božović Giška. Bio je okorjeli kriminalac, ubojica UDB-e, stanar mnogih europskih zatvora kamo je dospio zbog pljački zalarnica i banaka. Godinama se širila lažna vijest da je Giška poginuo pri razmjeni vatre s gospićkim dragovoljcima. Četnici koji su bili uz Gišku u trenutku njegove pogibije tvrde drukčije. Njegov zamjenik Nikola Đuričković je u nekoliko intervjua istaknuo kako je točno utvrdio način i okolnosti Giškine smrti.
-Giška je bio par koraka od mene kada je dobio metak sa strane, bočno. S obzirom da su u tom pravcu bila petorica za koju niti ne znamo kojoj postrobi pripadaju, odmah nakon Giškine smrti oni su nestali. Na tome raskršću su bila tri tenka JNA, nekoliko transportera, nas 36 iz Srpske garde, Martićevci, Šešeljevi „Beli orlovi“, vojnici JNA, ali i manja grupa za koju nismo znali ‘ko su i odakle su. Odmah nakon njegove smrti izvršen je pregled tijela i utvrđeno je da je pogođan bočno u srce. Sa te strane nije mogao doći neprijateljski metak zbog okolnih kuća, tvrdi Đuričković. Svjedoci navode kako je na dan smrti Giška rekao kako neće doživjeti sutrašnji 36. rođendan, 16. rujna „jer će dušmani i izdajnici da me ubiju“.
Giškino tijelo je na licu mjesta pregledala je dr. Marija Čubrilo, žena ratnog zločinca Rade Čubrila koji je također bio u toj akciji. Obdukcija nikada nije izvršena. Zamjenik zapovjednika Srpske garde Đuričković tvrdi kako je doznao siguran podatak da je Giška ubijen po nalogu srbijanskog režima Slobodana Miloševića, a kao razlog navodi Giškinu bliskost opozicionom Vuku Draškoviću. Metak je ispalio jedan „bezbednjak“. Tako je vođa voždovačke kriminalne grupe i europski kriminalac poginuo od ruke svojih.
Ono što sudionici ove akcije nehotice priznaju u svojim izjavama jesu činjenice koje osvjetljavaju ratne sukobe od 15. rujna 1991. Četnici su željeli zauzeti stari most na Novčici. Ojačani tenkovima i transporterima, uz pomoć oko 300 ljudi nisu uspjeli pokoriti manje od 30 pripadnika 118. brigade ZNG koji su štitili ulaz u Gospić. Naši su bojovnici bili naoružani samo puškama, uz pokoji tromblon. Najveće in je oružje bila hrabrost i spremnost da tzv. vojsci Krajine i grupama četnika ne dopusti ulazak u Gospić. Radio Knin je unaprijed toga dana već širio dezinformacije o padu Gospića, a ratni zločinac Vojislav Šešelj je Gospiću unaprijed dao novo ime: trebao se zvati-Bogorodičina Palanka!!!
Z.H./L. O.
