BJELOVAR/BORIČEVAC- Jedna od povijesnih nepravdi počinjenih nakon konca II. svjetskog rata svakako je dekretima ozakonjeno etničko čišćenje istočne Like. Nakon lažnog ustanka, a zapravo progonstva i likvidacije dijela mještana hrvatskih sela Boričevca, Bronje, Donjeg Lapca, Velikog i Malog Bubnja, partizanske su vlasti zabranile povratak čak i Hrvatima koji su rat proveli u partizanskim jedinicama. Očito je sljedbenicima Tita, partije i Đoke Jovanića bilo draže imati etnički čist prostor, pa makar se ogriješili i o vlastite suborce. Niti nova hrvatska država nije u tom smislu ništa konkretnoga učinila. Osim formalne podrške po kojoj se vlasnicima i nasljednicima moraju vratiti njihova imanja, ništa se dalje nije učinilo. Udruga Ličana župe Boričevac već godina vodi istu bitku, ali za sada bez znatnijih pomaka. Zadnjim javnim pozivom Udruga koji vodi predsjednica Jadranka Matašin pozvala je sve članove, ali sve one koji nisu članovi, ali im pripada pravo na djedovinu, da se pridruže u postupku obnove gruntovnih knjiga. Pred sudovima bi se morao pokrenuti zemljišno-knjižni ispravni postupak, po kojem bi se obnovile gruntovne knjige Boričevca. Sve gruntovne knjige Boričevca, ali i ostalih sela u kojima su nekada živjeli isključivo Hrvati, nepovratno su nestale, zacijelo „zbog viših interesa“.
Gotovo su svi nasljednici podnijeli prvobitne zahtjeve za povrat imovine u Boričevcu još 1997. godine, ali se u tom postupku taj povrat po važećim zakonima RH ne može riješiti. Pravna smo država, a za imanja Hrvata istočnoj Lici ne postoje zemljišne knjige. One što su ih komunističke vlasti spalili nakon drugog svjetskog rata.

L. O.