Puno je toga kroz povijest napisano o ženama, njenom položaju u društvu, muškoj percepciji žene i njenom mjestu. Godinama smo evoluirali, stvari su se mijenjale, i danas žena zauzima puno bolju poziciju, iako kako neki kažu nejednakosti između muškaraca i žena predstavljaju veći izazov od pitanja prostora vitalnog za čovječanstvo u trenutku kad planet bude premašio prag od sedam milijardi stanovnika. Kako je to nekada izgledalo, kako i danas izgleda u nekim sredinama odlično je opisano u djelu – O ženama: Već sam pogled na stas ženin kaže nam, da žena nije određena ni za velika duševna, ni tjelesna djela. Ona se ne odužuje životu onim što radi, već onim što trpi: bolovima kod porođaja, brigom za dijete, pokornošću pred čovjekom, kome ona mora da bude strpljiva suputnica, koja ga razonođuje….

Pojam ravnopravnosti, spolne diskriminacije, pa u konačnici i potrebe poštivanja žene kao ljudskog bića za neke muškarce još uvijek je potpuna nepoznanica, a kada tome pridodamo njihove  otrcane fraze koje se mogu čuti, tada se i te metaforične, kratke sintagme, nerijetko zabavne pretvaraju u laganu mučninu. Unatoč povijesnom ukalupljivanju žena u razne stereotipne uloge, ali i najvjerojatnije povremenog poriva svake osviještene žene da  ubrza prosječnu brzinu evolucije, kao posljedicu spoznaje razno raznih društvenim anomalija, ne može ih se  abolirati od odgovornosti za ovakav položaj danas. Nedovoljno osviještene često i same reproduciraju patrijarhalne vrijednosti neprekidno se pokušavajući prilagoditi muškim teorijama o ženama i stalno potvrđujući Zaratustrinu; Muškarčeva je sreća; Želi. Ženina je sreća: On želi.

Ako je za vjerovati  provedenim istraživanjima, kako je porast ne macho muškaraca, koje odlikuje skromnost, i iz koje se ne isključuje sposobnost i poduzetnost, ženama neprivlačan, tada trebaju dobro razmisliti, pročitati i nešto literature, osvrnuti se oko sebe kako bi  barem malo spoznale do kuda je dovodila i dovodi spolna diskriminacija. S druge strane ako žene i ne dozvoljavaju da ih se gura u stereotipe tada „igraju“ onako kako muškarci žele, odnosno po njihovim pravilima, kako bi se osjetile ravnopravnima i jednako vrijednima, i u toj borbi za ravnopravnost bojim se da će polako, ali sigurno izgubiti kompas, sve do trenutka kada više neće moći raspoznati kojeg su roda. I naprosto nevjerojatno zvuči da i u 21. stoljeću još uvijek postoje dvostruka mjerila za žene i muškarce, u kojima žena još uvijek isključivo pripada obiteljskom okruženju, a muškarac neosporno široj društvenoj sferi. Veliki broj žena koje pokušavaju naći svoje mjesto u muškom svijetu svakodnevno se suočava s podcjenjivanjem inteligencije, sposobnosti i kreativnosti. Svakodnevno im se negira stručnost, kvalifikacija, i to nerijetko na najprizemniji mogući način. Tome nemalo pridonose i društveno neodgovorni poslodavci, koji u potpunosti, uz zakonske obveze zaboravljaju, kako se uvijek,  bez obzira na spol treba graditi pošten i jednak odnos prema svima. Posebnu mučninu, unatoč činjenici da je kroz povijest ipak vidljiv značajan napredak u postizanju jednakosti među spolovima, izaziva spoznaja da je ženama još uvijek ograničen pristup visokom obrazovanju, usavršavanju i napredovanju. Sramotno je da su i preko 20 posto manje plaćene za isti posao od svojih muških kolega, a još je sramotnije da još uvijek predstavljaju veći dio populacije koji živi u bijedi, siromaštvu i nepismenosti. A paradoks svega je da na njihovu sudbinu utječu odluke, koje uglavnom donose muškarci.

Kako sve u životu ima svoju uzročno posljedičnu vezu, tako i nejednakost spolova dovodi do poražavajućih spoznaja, kako su žene, ali i djevojčice diljem svijeta, sve više izložene raznim oblicima zlostavljanja, pa sve do najnovijeg oblika ekonomskog zlostavljanja. Zastrašujući podatak o razmjerima eksploatacije žena i djece je i godišnja brojka od čak četiri milijuna žrtava trgovanja ljudima. A ne postoje nikakvi empirijski dokazi tko je bolji šef, muškarac ili žena. Ni žene ni muškarci nemaju urođenih nedostataka koje bi mogli povezati s rukovođenjem, ali svakako treba sagledati sociološke čimbenike. Nas, muškarce se, posebice u našoj kulturi, odgaja kao samosvjesne individue koje se moraju dokazati, a na njihovu ambicioznost ne gleda se kao na nešto neprirodno ili neugodno. Kod žena je ipak drukčija situacija. Žena koja želi steći neki ugled na poslu ili u društvu češće će se susresti sa stereotipima, morat će se više dokazivati nego muškarac, te pritom iskazati i veliku emocionalnu samokontrolu.

Neimenovanjem žena na rukovodeće pozicije, samo zato što je žena, što narav posla do sada nije prepoznao ulogu žene u istom zaboravlja se na važne faktore. Žena ima odlične organizacijske sposobnosti, štoviše izraženije od muškaraca. Nije to nimalo čudno, jer od pamtivijeka su vodile domaćinstvo. Žene gotovo nikada ne odustaju, jer žena šef ima snažniju potrebu da se dokaže u poslovnom svijetu koji je još uvijek muški. Posjeduje i finiji stil poslovanja, jer verbalno je sposobnija od muškarca, komunikativnija u ophođenju, prisnija, a nije joj strano ni korištenje šarma kako bi posao bio lakše završen. Budite uvjereni da vam bilo kakvi pregovori s njom neće biti jednostavni, ali će sigurno umjeti bolje objasniti što se točno očekuje od vas. Žena šef je i emotivno inteligentnija, što znači da ima više razumijevanja za svoje suradnike.  Žena šef ima umijeće motiviranja, upornija je i uvjerljivija u poticanju što najvjerojatnije ima veze sa većom ekspresivnošću u izražavanju, kao i sa biološkim razlozima. Naravno da žena šef ima i svoje slabosti, a jedna od najvećih je potreba da se dopadne svima. Težit će tome da bude najbolja, pa će i svaki poslovni neuspjeh doživljavati kao svoj osobni. Teško ćete uspjeti objasniti joj da neki posao nije završen, jer će zbog vas ona u očima svog nadređenog izgledati nesposobno.

Bio kako bilo, iako evolucija čini svoje, iako imamo hvala Bogu svijetlih primjera, pa tako i ovo po prvi put imenovanje žene na mjesto načelnika policije i još k tomu u Lici, čini se kako će  proteći još puno vremena i borbe, kako bi se iskorijenila spolna diskriminacija, jer iskorjenjivanje znači korjenitu promjenu mentalnog sklopa i stava pojedinca, ali i društva. Za početak započnimo u svom najbližem okruženju, s famoznim macho muškarcima i ženama, koje na žalost još uvijek nisu svjesne posljedica nejednakosti spolova, a kako bi se u konačnici jednoga dana inkorporiranje ženskih ljudskih prava, kao sastavni i ne djeljivi dio ljudskih prava, u potpunosti ostvario.

Žene su stvarnost, bez koje zaista ne možemo…

Dražen Prša