Javnost je pomalo iznenadila vijest po kojoj je u Hrvatskoj (napokon) podignuta optužnica protiv nekolicine zločinaca koji su skrivili masakr civila u Širokoj Kuli i okolici. Slučajno ili ne, optužnica je podignuta samo dan nakon što su u Širokoj Kuli oplakivana stradanja 40 civila. A upravo je osumnjičena četnička trojka, uz ostale, sudjelovala u ovim masakrima.
-Milan Mirić-Mićika (67) do rata je radio u tvornici „Marko Orešković“ u Ličkom Osiku gdje je i živio. Zanimljivo je da mu je otac bio Petar Mirić, predsjednik lokalnog SUBNOR-a i svakako najglasniji zagovornik „bratstva i jedinstva i svih tekovina NOB-a“. Mićika Mirić je do rata bio osoba sklona alkoholu, ali mu je tatin pedigre dao da 1991. godine kao „rezrvni kapetan JNA“ postane „prvi komandant Teritorijalne odbrane Teslingrada“. U takvo „komandovanje“ ubrajaju se i mučenja i likvidacije civila hrvatske i srpske nacionalnosti. Navodno je Milan Mirić dao zapovijed za uhićenje i likvidaciju peteročlane obitelji Rakić

Čedo Budisavljević
Čedo Budisavljević

-Čedo Budisavljević (51) patološki je ubojica kojega je sud u Beogradu 2012. osudio na 12 godina zatvora za ratni zločin nad obitelji Rakić. Tada su ubijeni supružnici Mane i Lucija, kao i njihova djeca: kći Radmila, sinovi Dragan i Radovan. Pripisuju mu se silovanja, mučenja, pljačke, palež i ubojstva. U Ličkom Osiku je tijekom rata bio izvan svih zapovjednih lanaca, hvaleći se kako odgovara samo „Unutrašnjoj bezbednosti SAO Krajine i Dušanu Orloviću iz Knina“. Do rata je radio kao konobar u nekoliko kafića u Gospiću, nakon čega je isticao kako je tamo bio po špijunskom zadatku! S njim je na 12 godina za ratni zločin osuđen i Mirko Malinović-Guzo, koji, čini se, danas više vremena provodi s obitelji, nego li iza rešetaka. Bogdan Grujić i Milan Bogunović također su bili dio tima Čede Budusavljevića i osuđeni su na po 10 godina zatvora.
-Radomir Narančić-Rašo (49) iz Široke Kule do rata je bio KV-radnik u tvornici „Marko Orešković“. Prvi je zapovjednik tzv. Stanice javne bezbednosti Teslingrad. Pod njegovom je ingerencijom bio zatvor u nekadašnjem kinu u Ličkom Osiku. Na suđenju u Beogradu nije se našao na optuženičkoj klupi jer je u to vrijeme kazivao kako „ je ključ od zatvora mogao uzeti ‘ko je htio pa su silovanja i premlaćivanja uhapšenih radili svi od reda“! Prije ulaska tzv. Milicije SAO Krajine u Lički Osik Narančić se hvalio kako je organizirao napad na policijsku ophodnju na Ljubovu, pri čemu je jedan hrvatski policajac poginuo.
Ovo je samo dio ubilačkog tima koji u Hrvatskoj treba sjesti na optuženičku klupu. Na suđenju u Beogradu jedni su na druge svaljivali krivlju, prozivajući pri tome i likove koji nisu optuženi. Poput Ise Potkonjaka-Šibonje, do rata šefa osiguranja tvornice „Marko Orešković“, Dragana Vujnovića-Catana kojega je upravo Milan Mirić-Mićika optužio da je dao zapovijed za likvidaciju obitelji Rakić. Sujeman Ilmić iz Široke Kule se „potrudio“ prokazivati sve ljude s kojima do rata nije bio u dobrim odnosima, a posebno obitelj Rakić. Tu je i Goran Novaković, ili kako se volio predstavljati kao „četnik iz Velike Popine“, ali i cijeli niz likova kojima je mjesto iza rešetaka jer za 40 civila ubijenih na tome području netko kad-tad mora odgovarati.

M.S./P.U.