Ako je suditi po huškačkim reakcijama službenog Beograda na oslobađajuću presudu hrvatskim generalima čini se da smo se vratili 20- ak i kusur godina unatrag. Prokušana metoda izjednačavanja agresora i žrtve više nije toliko „in“. Ovih dana Srbija je otišla korak dalje: od sada su isključivo Srbi žrtve. Agresiju na Hrvatsku izvršili smo valjda mi sami, pa je za početak bio red da izgradimo i obnovimo sve srpske kuće na tlu RH. Izjave naših oslobođenih generala po kojima je Domovinski rat dio naše svijetle povijesti koju treba njegovati, ali se okrenuti budućnosti, predsjednik Srbije Tomislav Nikolić odmah je prozvao licemjernim blefom „jer valjda treba Srbe pozvati da se vrate u Hrvatsku da bi ih se lakše pobilo“!

Taj diplomirani četnik, tj. četnički vojvoda koji je dao četničku prisegu na Romaniji ’93., zapravo nema čime hraniti šovinizam, pa mu je Haag dao onaj prijeko potrebni „šlagworh“. Na ovaj se način nastavlja hraniti lažni mit o herojskom narodu koji je u svojoj povijesti dobio sve bitke i koji je uvijek bio žrtva zbog pravdoljubivosti i poštenja. Nikolićeva je doktrina izgubila tri rata: II. svjetski , Domovinski i rat na Kosovu. Lažni žal za Srbina iz Hrvatske dio je okušanog scenarija vječite žrtve.
Oduvijek sam se divio Židovima. Cijelu svoju povijest bili su proganjani i šikanirani zbog čuvanja svojih vjerskih i kulturoloških posebnosti. Ipak su opstali i jači su nego li ikada. Kada danas neki državni poglavar pohodi državu Izrael protokol mu nalaže klanjanje žrtvama u spomen-centru Holokausta. Imamo li mi pravo gaziti svoje žrtve? Kako bi svijet reagirao
kada bismo sve državne posjete najprije usmjerili u Vukovar, na Ovčaru.
Ondje su pobijeni ranjenici iz Vukovarske bolnice, a u masovnim je grobnicama završilo na stotine civila. Njih oko tisuću još uvijek tražimo diljem Hrvatske. Umjesto naklona ubijenima naša nas vanjska politika uvijek uči pomirenju. To je sasvim O. K., ali se valja zapitati treba li imati ista mjerila za sve!?! Nikolić ciljano trabunja o „Oluji“ jer se ne može pomiriti s realnošću u kojoj je Srbija, što se zadnjeg rata tiče, obraz izgubila 1991. U međuvremenu smo se i mi službeno dosjetili da je dosta takvih gluposti pa se i predsjednik Josipović distancirao od Beograda.
Promašena teorija nekih hrvatskih političara po kojoj se „svi moramo svima ispričati za zadnji rat“ zapravo je temelj zadnje srbijanske harange.
U međuvremenu se na Youtube vrti izjava još jednog ober-četnika, frontmena „Riblje čorbe“ Bore. On i dalje mrzi Hrvatsku i Hrvate i kune se da nikada neće nastupiti „u lepoj njihovoj“. U istom snimku stidljivo najavljuje „da bi se možda odmorio na nekom hrvatskom ostrvu“. Po principu čistih računa možda bi se netko od naše vladajuće garniture mogao konačno zapitati što je taj čovjek radio i govorio unatrag 20 godina.

Što se Like tiče, mi smo za pravosuđe uvijek na marginama. Možda bi za početak bilo dobro znati što naše i susjedo nam pravosuđe misli kada će na red doći istraživanje zločina u Lovincu, Svetom Roku, Širokoj Kuli. Čanku, Kosi, Podlapači… U scenariju Velike Srbije i trenutne polit-retorike Beograda Lika se ne spominje. To je i razumljivo, ali ne i činjenica zbog čega hrvatsko pravosuđe ne namjerava kazniti zločince-agresore što su haračili diljem Like. Pravosuđe nam ipak radi jer smo iza brave već pospremili na stotine hrvatskih branitelja. A one s druge strane, one iza barikade??? Što se čeka?

L.O.